Zapalimo svijeću za Vukovar i Škabrnju

[falimimore]

19.11.1991. (napisano tog dana u jednom dahu, bez preinaka)

Deveti krug
na hrvatskom se kaže:
VUKOVAR.
Uznesi, Bože, te sjene što te preklinju,
visoko iznad srušenih crkvi,
nepostojećih ulica,
nestalih krovova.
Uznesi ih visoko,
tamo gdje ne dopiru zvukovi i djela crnih ljudi,
gdje zvona pozivaju na molitvu i mir čak i dok više
ne postoje.
Uznesi na plavo, čisto, nevino nebo
male preminule ljude koji su samo
Ljubav nosili u očima.
Dokaži im da postojiš i izvan molitvi koje
izgovaraju žive usne,
da u ruci još uvijek držiš jabuku i mač,
čak i dok tijelo beživotno i poniženo padne.
Uznesi ih u Njihov Vječni Grad
koji postoji u Tvom carstvu
sa svim trgovima, ognjištima i mostovima
koje su ovdje na Zemlji
Toliko Ljubili



svijeća za Vukovar stalno gori u mojem srčeku

[Gioia]

[Srdelica]

[s40c]

[popey_023]

[garnet24]

DA SE NE ZABORAVI


Sutra se navršava godišnjica Vukovara i škabrnje

Sutradan, Proleterska gardijska mehanizirana divizija JNA je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV-a, koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pripadnici 131. brigade HV-a srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz Bosne i Hercegovine.

Dana 16. studenog, pali su Nijemci, a 17. studenog 1991. godine, Vukovar su napustili ljudi s na čelu sa Brankom Borkovićem, poznatijim kao Mladi Jastreb. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz protivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. Svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja prestao je 20. studenog 1991. godine.

Nakon pada grada Heroja, JNA i srpske paravojne formacije počinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Navodilo se kako su vukovarski Srbi nakon pada grada prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su nastavljena strijeljanja ljudi po čitavom području grada Vukovara.

U jutro 18. 11. 1991 god. oko 7 i 30 h.započelo je žestoko granatiranje Škabrnje. Avioni, tenkovi, jugovojska podpomognuta domaćim susjedima srbima iz okolnih hrvatskih sela započeli su napad. Tog sudnjeg dana pad Škabrnje je bio neizbježan, srpski agrresori
su bili u vecem broju od hrvatskih branitelja. Prvi dan je poginulo 15
branjitelja i 43 civila koji su vecinom bili žena, djeca i stariji ljudi.

[falimimore]

"Priča o moru

Poznajem neke koji neprestano brode svojim maštanjima po moru. Razapnu jedra u svojim očima, poljube svoju nesreću, mahnu neshvaćenim ljubavima i pođu u iskrišta. Oni koji ostanu na obali, čude se i mašu putniku, dive se njegovoj hrabrosti i plaču na rastanku. Dugo dovikuju za njim da se vrati, da je more opasno i da neće jahače po svom nedogledu. Ali mornar kojega već hvata radosna vrtoglavica i opijaju ga morski vjetrovi i struje, ne čuje i ne vidi obalu. Njegovo oko hvata galebove i beskrajnu plavet i već sriče prva slova ljubavi. Prolaze dani, šibaju oluje, dišu sve rane koje su obale mornaru na sjećanje dale, gori sunce. Iskušava more i grli u beskraju nebo, i tu, negdje - i negdje: pluta čovjek. Sam u vječnoj suprotnosti. U odnosu prema ljudima velik, u odnosu prema moru sićušan, poput kapi što more šalje da bi ga peckale i bole.

I tu u plavetnilu svijeta gdje nastaje riječ more i mornar, u ljubavi, zagrljaju, pronose život.

Mnogi od mornara nikada se i ne vrate na obalu, nego se poklanjaju vječnosti i bajkama.

Dok spavam, ponekad sanjam da i sam plovim morem; usamljen i sretan."

autor: Siniša Glavašević, 1991.

[popey_023]

[Srdelica]

[NikollaB]

Neka im je vječna slava i hvala.