Osjećate li se često kao jadna ali sretna ovčica u stadu koje je zajedno, malo zbunjeno ali je svima toplo kada se zbiju jedan uz drugog. Vukovi su često zabavljeni drugim stadima i lijepo je slušati upute isto toliko zbunjenih pastira da ne napuštate stado, jer tko zna što vas čeka „tamo negdje", a i psi čuvari više nisu kao nekad, mogu se iznenada „otkačiti" i ugristi vas umjesto vukova...
Ne, nije ovo uputa za snalaženje u društvenom ZOO vrtu, ovo su upute za život s medijima...
Naravno, sve je lakše kada ste odrasla društvena ovca. Ili ovan. Rogovi vam služe uglavnom da privuku društvenu pažnju na sociološkoj vjetrometini. Neki članovi zbunjenog stada što su preživjeli nekoliko društvenih deranja kože i ubiranja vuna uvjeravaju kako je bolje biti nezamjetna ovčica nego bahati ovan, ali, znanstveno gledajući, još uvijek nije preostalo dovoljno jednih i drugih primjeraka da bi stvorili kvalitetan dugoročni objektivan zaključak...
No, pustimo životinjsko carstvo. Ljudska rasa razvila je svojedobno više mehanizama za opstanak i preživljavanje u fizičkom i duhovnom svijetu. I upravo kada su neke tehnike doživjele da se mogu afirmirati kao općeprihvaćeno pravilo, stigli su - mediji. Naravno, da se suosjećajnim ljudima, kao i dobro (pot)plaćenim pripadnicima novinarskog okružja obrve podižu na ovakve provokacije, ali ovdje nije riječ samo o pukom kritiziranju najdragocjenijih proizvoda ljudske civiliz6acije, ovdje se, iz tjedna u tjedan, nižu ne-egomanske i neprepotentne upute kako se očuvati od statusa biti-novinar ili biti-podoban.
Prije svega, kao i u životinjskom carstvu uvijek su ugroženije mlađe vrste, kao i mladunci. No, kao što ljudi upravo vole ubijati te mladunce, tako i sve manje brige posvećuju vlastitim mladima.
Zvuči pregrubo? Ispričavam se, ako vam treba otporniji želudac, bolje je pročitati udarne kolumne u omiljenim dnevnicima, tjednicima i mjesečnicima, nego se baviti ovakvom kolumnom.
Dakle, pođimo od jedne najave - u hrvatska kina će u travnju stići tinejdžerska komedija "Kick Ass" Matthewa Vaughna na kojoj je, kao jedan od producenata radio i Brad Pitt. Ime dovoljno da privuče što više tinejdžera (to su formalno, oni od 13 do 19 godina, kojima bi trebali vjerovati, ali vas mediji uporno uvjeravaju da su to jedna potpuno nepouzdana populacija, premda idealna za pranje mozgova). Vi ste možda prošli tretman, i, kao i obično, vjerujete da na vas nije djelovao, ali mladi su za to idealni. A vi kao odrasli ionako nemate što pričati s tim prokletinjama koje ne poštuju tradiciju, žele nešto sami, i uz to žele misliti svojom glavom, i, o Bože, kritički razmišljati...
Malo neugodno? Još uvijek možete promijeniti portal ili prebaciti na javnu TV, tamo upravo od Hrvatske uživo i novinara poput Roberta Zubera ili Maje Sever nastoje napraviti zombije ili im jednostavno dati otkaz. Podržite ih. Koga?
U gorespomenutom filmu glavni lik mladi Dave Lizewski opovrgava svakog tko misli da tinejdžerima nije stalo do toga što se u svijetu događa. Zasad zvuči cool... Pod utjecajem stripova koje svakodnevno čita, Dave odluči postati superheroj i boriti se protiv zločinaca. Nabavio je prikladno odijelo, naočale i masku te se nazvao "Kick Ass", ali ono što mu nedostaje da bi postao istinski super junak jesu supermoći. Tu je i 13-godišnja djevojčica, superjunakinja "Hit Girl", koja publiku privlači najviše time što - psuje kao kočijaš. Najljepši dio kritike jest kako je „humor u filmu crn i brutalan, a slika svijeta u kojem žive glavni junaci, vrlo realna, jer se junaci ne bore protiv imaginarnih zlikovaca, već se suprotstavljaju organiziranom kriminalu..."
Od glupih i loših filmova ponekad su jedino gori komentari - kritičara. Doduše, možda to prođe u Afganistanu ili Gruziji, ali i to nije malo. Naravno, sve bolje apoteke, knjižare i videoteke u vašem gradu imat će vrlo skoro ovaj film, a sloboda medija biti će zasigurno predmet rasprave u iole boljim tjednicima i časopisima.
Jer, kao što ni zabrane od strane licemjernih konzervativaca ne pridonose produktivnijem i humanijem svijetu, ni Danajski darovi „liberalnih i suvremenih krugova" ne služe objektivnosti i slobodoumnosti kako se oni sami zaklinju, već pletenju magle i paučine oko potrošačkih i također licemjernih krugova slobode.
I sada vas netko iskreno zapita: što učiniti s manipulacijama medija? Kako nestrpljivima odgovoriti da ono što se stvara godinama ne može biti riješeno u tjednima ili mjesecima. To i je upravo moto manipulatora - uvjeriti vas da ste nemoćni, da je nestrpljivost najveća vrlina, te kako je najljepše utopliti se u runo voljenog stada. Ne pitati ni misliti previše.
Međutim, ako ste i nemoćni (jeste li?) da nešto radilkalnije učinite sa sobom, nastojite biti barem svjesniji toga što se uopće događa. Ako je vrijeme za vas stalo, razmišljajte o onima kojima vrijeme tek počinje. Jer, mladi još imaju šansu - podučite ih, čuvajte od otrova medija koje je samo blaži oblik tekućeg društvenog otrova. Ako vam se i ne da raditi na sebi, nemate pravo to oduzeti onima koji dolaze. I, rekao bi Zen-majstor, ne radujte se samo svojoj djeci, već i tuđoj djeci. Ne brinite se samo za svoju, razmišljajte ponekad i o tuđoj djeci...
Ili, ima i boljih tema od ove na jednom od budućih emisija Hrvatska uživo. Kad se razlika dogodi nećete razliku ni primjetiti...
