glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija sitea

Web stranice unutar e-zadar grupacije:

Sakrij / prikaži
Login

Zaboravljena lozinka?

Život u čistilištuŽena na brodu donosi (ne)sreću

18.05.2011
Zadar

Je ste li se ikad zapitali koliko ste praznovjerni? Kucate li o drvo kako se ne bi urekli? Redovno pljunete tri puta kada naiđete na crnu mačku? Sretni ste kada ptica obavi veliku nuždu upravo na vašoj glavi? Jedva ste preživjeli prošli petak koji je, gle čuda, pao na trinaesti dan mjeseca svibnja? Doživite živčani slom kada vam se kišobran otvori u kući? Nazovete tu i tamo vidovitog Milana ili Fatu? Ako je vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja „da", onda ste definitivno praznovjerni!

Brodovi, foto: Leo Banić

Smatra se da je osnova praznovjerja nepoznavanje prave prirode stvari i neprikladno objašnjavanje određenih pojmova i situacija na osnovi vjerovanja da su oni međusobno povezani, odnosno da su pod utjecajem neke nadnaravne sile. Prema drugoj definiciji, pokušavanje shvaćanja nekih stvari koje su izvan naše moći shvaćanja ili pokušavanje dokazivanja da u određenim stvarima postoje dublja značenja smatra se praznovjerjem.

Sada ću naše pobožne bake, a i ostale vjernike sklone praznovjerju zapanjiti podatkom iz Biblije, u kojoj se spominje praznovjerje kao izraz ljudske taštine i ljudskih pokušaja da se shvate božanske stvari koje su izvan ljudske moći shvaćanja, pa su zato i pogrešno protumačene. A na žalost znam ja puno njih koji su svaku nedjelju (a i češće) pred Božjim oltarom i koji drugima vole ukazati na nedostatak njihove vjere, no čim vide crnu mačku pljucaju i/ili izvode neke druge potpuno neobične i čudne radnje. Mislim da ništa drugo više nije potrebno reći, ni komentirati.

Činjenica je da me ptica pokušala usrećiti nekoliko puta, ali ja sam se na žalost osjećala samo pokakano (oprostite na izrazu, ali prikladniji nisam našla u mom skromnom vokabularu). Razbila sam toliko ogledala da bi me trebalo pratiti bar četrnaest godina nesreće, no ne vidim da baš puno odskačem od ostatka Hrvatske. Štoviše, ponekad mi se čini i da sam sretnija jer mi hvala Bogu ničega ne fali. A i crne mačke viđam na svakom koraku, ali osjećala bi se prilično glupo i neženstveno da krenem pljuvati, pa sam i od toga odustala. Jesam li time ukleta ili u najboljem slučaju samo manje sretna? Sumnjam.

Ako mi i dalje ne vjerujete, imam jedan svjež primjer koji bi trebao stati na kraj svim glupostima u koje vjerujemo. Prošli petak (trinaesti) moj je dragi (koji je začuđujuće baš rođen na jedan drugi petak trinaesti) išao na more i nije imao kandidata koji bi mu poslužio kao barkarijol dok on roni i lovi ribe. Ja sam odlučila biti dobra cura i ponuditi mu se za pomoć. Kako to kod žena ide, ponijela sam hrpu stvari, a među njima i kišobran (o daaa). I tako smo mi krenuli na more. Sada bi stari moreplovci rekli da je ovaj sigurno lud što je poveo ovakvu ludu od cure. Em što sama od sebe nosi nesreću na brod, još je i kišobran uzela.

Tu nije kraj priči. Cura (ja) je malo i zviždala (prizivala loše vrijeme ili zle duhove - nisam sigurna) dok se sunčala. I zanima vas kako je dan završio? Nikad bolje. Najveća riba je bila upravo ispod gumenjaka gdje sam se usidrila dok je dragi ronio i čekala ga dok se nije vratio. Sretan on sa dobrim ulovom, sretna ja jer sam obavila prvo sunčanje. Ne lažem!

Drugi dan, kreću tri muškarca na nimalo nesretan dan na more. Znači bez žena, kišobrana, zviždanja i ostaloga. Nisu ni krenuli, a brod crkne. Ode im u vjetar cijeli dan. Nakon toga sam dobila obavijest da idući put idem s njim i da opet ponesem svu svoju nesretnu opremu. Znam, naći će se oni koji će reći da se sve to dogodilo zbog mog nepromišljenog ponašanja prethodnog dana. No, čisto sumnjam. Znam da ću vas opet uskoro razuvjeriti.

Šalu na stranu, ne bi bilo loše malo razmisliti koliko često vjerujemo u gluposti i koliko bi bilo lakše živjeti kada bi se oslobodili tog tereta. U ono što vjerujemo odnosno ne vjerujemo to će se dogoditi, to jest neće se dogoditi. Vjerovanje u nešto nadnaravno je samo način da se oslobodimo tereta vlastite odgovornosti. Za kraj se možemo poslužiti i poslovicama,  svatko kroji svoju sudbinu ili kuje vlastitu sreću. Zašto ne bi uzeli stvar u svoje ruke i pustili mace, ogledala, kišobrane, ptice i sve ostalo da nekom drugom donose sreću ili nesreću?

autor: Ira Zoretić

Tagovi:

Vaše reakcije na ovaj članak

Prijatelji:

  • Centar radio 97,2
  • Arsenal Zadar
  • Hrvatsko narodno kazalište
  • Gradska knjižnica Zadar
  • Radio Biograd
  • MAS Zadar
  • Glazbene večeri u Sv.Donatu
  • Novi radio
  • Sveučilište u Zadru
  • RivaOn, portal srednjih škola
  • Klub zadarskih studenata Zagreb
  • Kazalište lutaka Zadar
  • net.hr
  • tportal.hr
  • index.hr
  • cro portal
  • novilist.hr
  • Tv program
  • žena.hr
  • metro
  • kosarka.hr
  • Moda.hr
glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija sitea