Trenerska košarkaška elita posljednjih dana stanuje u Zadru. Točnije, u Jazinama gdje se održava trenerski seminar kojeg pohode mnoga velika i poznata trenerska imena.
Najtrofejniji među njima je Željko Obradović, koji se i ove godine okitio naslovom najboljeg u Europi, i to po sedmi put. U svojoj trenerskoj karijeri osvojio je gotovo sve, a još nema pedeset godina.
Trenirao je Partizan, Joventud, Real Madrid, Panathinaikos, i sa svima se popeo na europski tron, dok je jednu sezonu u Benettonu začinio naslovom najboljeg u Saporta Cupu.
U njegovih 26 trenerskih (momčadskih) trofeja ubraja se, sedam naslova europskog prvaka (3x Panathinaikos), zatim još dva Saporta kupa (Real, Benetton), osvojio je i brojna nacionalna prvenstva i kupove (Panathinaikos 9+6, Partizan 1+1), a na reprezentativnom planu ima svjetsko (1998.) i europsko zlato (1997.) te srebro sa Olimpijskih igara (1996.).
Iako je kao igrač osvoji znatno manje i ta mu je kolekcija lijepo popunjena, s Partizanom je osvojio prvenstvo i kup bivše države, te Kup Radivoja Koraća, dok se u dresu reprezentacije okitio srebrom sa Olimpijade i zlatom sa svjetskog prvenstva.
Na našu konstataciju da mu u karijeri fali još samo NBA naslov Obradović se slatko nasmijao. Zanimalo nas je od kuda crpi motivaciju nakon svih silnih uspjeha.
- Košarka me još uvijek veseli. Volim se ustati ujutro i otići na trening, jednog dana kada mi to više ne bude užitak posvetit ću se nečem drugom. Veseli me vođenje utakmice, to je šlag na tortu cijelog tjedna. Pripremaš se kroz tjedan i onda za vikend imaš "feštu". Svaka sezona je novi izazov, promjeni se nekoliko igrača, dođu novi, pa ih treba uklopiti u sustav, uvijek je interesantno u trenerskom poslu.
Upitali smo Obradovića prati li situaciju u regionalnoj ligi, poglavito u Zadru.
- Mislim da je regionalna liga dobra stvar, posebno za razvoj mladih igrača koji imaju priliku igrati u jednom jakom natjecanju. Zadar sam ove sezone gledao dvaput. Na tv-u protiv Partizana, kada su u Višnjiku slavili u odličnoj utakmici, a protiv Maroussija u Ateni sam bio u gledalištu, tada me nisu impresionirali.
Zadru je protekla sezona bila jedna od najgorih u povijesti. Kao krajnji cilj je postavljen plasman u Euroligu, a već na pola sezone Zadrani su izgubili svaku šansu za takav uspjeh. Promijenila su se tri trenera, brojni igrač, potrošeno je oko 3 milijuna eura, a rezultat je izostao. Kako Zadar može najbrže do Eurolige?
- Klub poput Zadra se mora orijentirati na proizvodnju vlastitih igrača. Zadar je oduvijek bio poznat po svojoj školi. Sjećam se da smo se uvijek divili talentu ovdašnjih momaka kada smo dolazili igrati u Jazine. Nema instant rezultata.
Obradović je često gostovao u Jazinama kao igrač, a kao trener je posljednji put gostovao sa Real Madridom u Zadrovoj posljednjoj euroligaškoj sezoni.
- Dobro se sjećam te utakmice, i nadam se da će Zadar vrlo brzo tamo gdje mu je mjesto, u Euroligu, pa da se ponovo sretnemo u novoj prelijepoj dvorani Kreše Ćosića. Ipak, puno bolje od gostovanja s Realom pamtim jedan susret koji sam u Jazinama odigrao još početkom osamdesetih sa "B" reprezentacijom Jugoslavije. Igrali smo protiv Zadra u kojem su bili Popović i Skroče, a ja sam za reprezentaciju odigrao fenomenalnu utakmicu, šutirao sam valjda 10/10 iz igre i 5/5 penale, tada sam zavolio Jazine, prisjetio se Obradović detalja iz svoje igračke karijere i požurio na trenerski seminar u "voljenu" dvoranu.








































