Što je zajedničko teti Piccoli, Saladinu i slomljenoj Trnoružici? Poigrali su se njima zadarski pisci. U Gradskoj knjižnici Zadar održan je književni susret zadarskih autora okupljenih u udruzi ''ZaPis''. Uz nove poetske i prozne radove, zadarski su se pisci ovaj mjesec usmjerili i na spoj dvije umjetnosti: umjetnosti riječi i pokreta.
Nakon vesele pučke književne fešte u prosincu, ''ZaPis'' je u siječnju pomalo melankoličan. Tako su se publici predstavili Želimir Periš, Andreja Malta, Boško Habuš, Igor Eškinja i Nikolina Dolfić.
Nitko nije ostao ravnodušan na kratke i efektne priče Želimira Periša, koji, iako je i sam priznao kako je u ''ZaPis''-u uglavnom zadužen za zabavljačko-performerski đir, plovi i u ozbiljnijim literarnim vodama. Andreja Malta u svojoj je priči pristupila svakodnevnom danu jedne dame, 50-godišnje Žane, te opisala njezin posljednji dan.
Nakon dvije godine, napokon smo dočekali prozu Boška Habuša. Inače pjesnik, koji nas uvijek iznenadi i stihovima na talijanskom ili katalonskom jeziku, Habuš se okušao u prozi, tematizirajući čudesan lik Saladina. Igor Eškinja najstariji je član ''ZaPis''-a, humorist i prozaik, a Roberta Nezirovića zanimalo je hoće li se i on okušati u poeziji.
''Kada je čovjek mlad, onda je osjećajan, a kada prijeđe u stanje panja, boji se da ne pređe u patetiku'', odgovorio mu je Eškinja, ostavljajući poeziju mladima. Čuli smo potom Eškinjinu novu priču o teti Piccoli.
Nikolina Dolfić, mlada pjesnikinja i članica Zadarskog plesnog ansambla, u svojoj verziji mračne bajke bez sretnog kraja uspješno je spojila poeziju i ples.
Novi susret ''ZaPis'' zakazuje za mjesec dana u već stalnom terminu, posljednji četvrtak od 19 sati u Gradskoj knjižnici Zadar.
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
