Gradska knjižnica Zadar u petak je ugostila Miljenka Jergovića, pisca čija su djela prevedena na dvadeset jezika i dobitnika brojnih književnih priznanja. Njegov zamašni literarni opus podrazumijeva ozbiljan čitalački angažman.
Rođen 1966. godine u Sarajevu, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, dramatičar, publicist, novinar, Jergović je, jednostavno, 'meštar od riječi'.
Ono po čemu postojimo kao Hrvati jest naš jezik, kazao je Jergović. Bez hrvatske književnosti nema ni hrvatskog jezika, a naša povijest živi u našoj književnosti. Pisac se prisjetio svoga djeda koji se borio u bitci na Soči i proživio talijansko zarobljeništvo, kao i još stotine tisuća ljudi, a to iskustvo u hrvatskoj književnosti - ne postoji. I zbog toga književnost smatra važnijom od suhe povijesti, jer ona zaista mjeri iskustvo društva.
Hrvatska obiluje lošim vinima, maslinovim uljima, herojima i zločincima, no Jergović primjećuje da imamo i mnogo budala. A njih bi trebali zaštititi, poput izvornih hrvatskih proizvoda, jer uspijevaju kao Velebitska degenija.
Za Jergovića ne postoje delikatna pitanja
Nadovezujući se na epizodu iz romana 'Freelander', iznio je svoj stav o Marku Perkoviću Thompsonu, kao liniji po kojoj se ljudi dijele na ovu ili onu stranu. Samog Thompsona vidi kao hamletovskog lika, rastrganog između vjere, Boga i militarizma.
Jergović je progovorio i o svojoj fascinaciji grobovima i smrću. Naime, on već godinama putuje kroz bosansku Posavinu, gledajući zastrašujuće slike sudara ruševina i prekrasnih groblja - mjesta susreta živih ljudi, koji su se oprostili od domovine. Za njega je to iznimna književna tema.
A što je s pojmom mržnje?
Katolički stav 'mržnju izbacimo iz srca' teško je živjeti, kazao je Jergović. Možda bi trebali priznati mržnju, predrasude, i sebi i drugima.
Priznaje kako je posljednji put osjetio mržnju promatrajući igrače i funkcionare Dinama u slavljenju dizanjem srednjeg prsta i vulgarnim pjesmama.
Jergović ne vidi srpsko-hrvatsku mržnju kao povijesnu pojavu 'iz stoljeća sedmog', za njega je to počelo 1918., što argumentira činjenicom da je malo srpskih ili hrvatskih pisaca koji su jedni u drugima vidjeli neprijatelje.
Samoga sebe opisuje kao dubinskog lijenčinu, kojega je dolazak u Zagreb natjerao na rad. Taj grad je formirao njegov identitet u socijalnoj i kulturnoj dimenziji.
Pitanja iz publike dotaknula su se aktualne tematike, pa smo doznali kako Jergović najvećim ekološkim problemom Splita smatra Keruma, čija će se pogubnost tek pokazati, a objasnio je i zbog čega voli polemike, koje se kod nas potpuno krivo konotirane.
Rušinovićev film snimljen prema romanu opravdao je Jergovićeva očekivanja., a kad je riječ o knjigama koje su trenutno u središtu njegove pažnje, pisac navodi memoare Milovana Đilasa i knjigu sjećanja Hansa Kinga.
Zanimljivo je bilo poslušati kako pisac gleda na sve češću pojavu pisaca koji su ujedno i kolumnisti. Novinarstvo je oduvijek bilo utošište pisaca, kazao je, napominjući kako Srbi čine nešto što mu se sviđa - svoje velike pisce šalju u diplomaciju.
Čuli smo i kako izgledaju književne večeri u inozemstvu. To su događaji kojima nazoče većinom naši ljudi, a to je ono što je zajedničko njemu i Thompsonu, našalio se Jergović.
Miljenko Jergović još je podaleko od pedesete, a većina naših pisaca iz obavezne školske lektire u tim godinama još nije napisala svoja najvažnija djela. Od njega, dakle, možemo još mnogo očekivati.
Književna večer trebala je ujedno biti i promocija bestselera 'Buick Riviera' i 'Freelander', no uz ležeran i duhovit pristup našeg Ante Mihića, voditelja knjižnice Sali, susret je izrastao u mnogo više od suhoparnog pretresanja književnikovih djela.
Jergović se predstavio kao vrhunski književnik i intelektualac, susretljiv i jednostavan, čovjek ogromne erudicije i sklonosti promišljanju društvene svakodnevice.
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
