Sreća? Kako ju opisati... Može li se nešto tako neuhvatljivo i nestvarno kao sreća ipak opisati? Što je za vas sreća? Ljubav, karijera, novac? Za mene je sreća novi par naušnica, osmijeh, kava na Kalelargi i beskrajna šetnja po Donjoj rivi...
Za mene je sreća pisana riječ, pročitana knjiga, ljubav, spavanje do podne. Ali ja sam klasa optimist, nemojte na mene obraćati pozornost. Za nekog je sreća dobitak na Lotu. Jer kako opisati Lotomaniju koja je zahvatila našu zemljicu? E to je ipak neopisivo. To su te tzv. igre na sreću. Kako to misle „na sreću"? Igraš, pa ako imaš sreće dobiješ nešto. Tako? Valjda je.
Poznate i pod nazivom porez na budale, neka se nitko ne uvrijedi. Bilo da se radi o Lotu, ostruži - zagrebi, kladionici ili onome tko će pogodit više slobodnih bacanja. Lova na brzinu, tko bi joj odolio? Igrati Loto ili ne? Tko ne uplati, ionako nema šanse da išta dobije. Ovako, kad uplatite, produljili ste si agoniju iščekivanja do samog izvlačenja. Jer mala je vjerojatnost da ćete baš vi dobiti sedmicu na Lotu. Ali postoji.
Da dobijete, što bi s tim novcima? Biste li kao Mladen/ pijem - ne pijem/ Grdović, kupili novu veštu, za cilo misto napravili feštu i udri brigu na veselje? Ili biste prešutjeli da ste baš vi Srećko Srećković, dali otkaz na poslu i odlepršali na Havaje, Maldive, Dugopolje, Zloselo ili Mars. Jer si sada možete i na Marsu priuštiti komad zemlje. Privlačno.
Ne bi bilo rođaka da vas žicaju, jer više nema izlike da nemate, pa vi ste milijunaš. Ne biste postali slavna ličnost, nema slika po novinama, nema priljepaka koji se lijepe na vaše novčanice. Hm, ne znam kako bi to funkcioniralo. Ipak smo mi hvalisavi narod. Ali opet ja, kako dobiti te milijune? Svi imaju neke svoje teorije, sisteme, sretne brojeve, gledanja u kugle, priče babe Mande i tako dalje. A sve se svodi na to da ona smišna zdjelica ispuše Vaše brojeve.
Koliko puta sam čula: "Cili život igram Loto, uvik iste brojeve. Nikad dobila ništa. Ovaj put zaboravila. I što mi se dogodi? Izvuku moje brojeve!" Ma da, di će suza neg' na oko... Kaže moja nana, kad /jer više ni ne govori ako, uvjerena u dobitak/ ja dobijem na Lotu, svaka unuka dobit će po milijun kuna. Dobro nana, dobij na Lotu. A onda se mislim, ako ona dobije 42 milijuna kuna, meni bi dala samo milju? Poanta?
Ne samo da ste u mislima već potrošili novce koje još uvijek nemate, nego biste potrošili i novce koje bi teoretski dobila vaša šira i uža obitelj. Novce koji ne postoje. Točka. A sveta kladionica?
Kažem sveta, jer je ljudi pohode kao vjerska svetišta, u nju polažu svoje nade, njoj se mole za par novčića. Kako sam (hvala Majci Prirodi) žensko, zaobilazi me ona kladioničarska groznica. Pa ne uplaćujem listiće, ne grizem grozničavo nokte svakih dvi sekunde pogledavajući teletekst s rezultatima i ne šaljem u jedno misto nečiju majku ako neki tamo hokejaš treće finske lige ne zabije ili zabije gol.
Jer mi to očito nije genetski predodređen hobi. Mislim na ono sjedenje uz TV i psovanje igrača. Koji zarađuju milijune. Dok vi sanjate da će vam ih oni donijeti. Malo sutra. Ali ne odustaju. Ne.
Pravi kladioničari nikad ne odustaju. Jer dobitak je svugdje oko nas... Ako ste Vi, da baš Vi, dobitnik ovih vrtoglavih milijunčića, iskrene čestitke. Uspjeli ste pobijediti sustav i postati novi hrvatski milijunaš. Na brz, ali pošten način. Što se ne može reći za sve bogataše.
Ako niste dobitnik ili sedmica nije još izvučena ili vam je pao pitar na glavu dok ste išli uplatiti listić, ne očajavajte. Ima još nade. Jer nada umire posljednja, a Loto nikad. Jesam ja igrala Loto? Nisam. Al' sam si za sreću kupila naušnice na bubamare. I bila sam beskrajno sretna. Za mene je sreća, koliko god to utopistički i nestvarno zvučalo, još uvijek u malim stvarima...
