Petak, vikend na vidiku, ala gušta. Iako se čini da nikad neće doći, uvijek nekako dogmiže i mi ga volimo. Nekima je vikend stvoren za opuštanje, gledanje filmova uz dekicu ili jednostavno - ništa...
Zaposlene majke i kućanice vikendima ribaju kuću od podruma do krova, peru se bar dvi - tri mašine robe, pošteno se prođira gradom po špici. Njihovi muževi po običaju ljenčare, ide se na nogomet, možda se i djeca malo izdivljaju po parku. Mladi jedva čekaju vikend jer - petak je dan za metak, a ako je Vlatka Pokos ikad imala hit onda je to - Kad će taj petak...
I tako svaki put kad dođe petak neki mali vrag koji čuči u meni i i proviruje samo vikendom, natenta me da izađem van. Pitajte bilo koga iznad 18 i svi će vam reći isto. Zadar je koma, nemamo gdje izaći, dajte nam prostora. A njega niotkuda. Svaki vikend isto, malo alkohola, red glazbe, red - ajmo se pokazati.
Uvijek isti ljudi, uvijek iste face, ista muzika, isti konobari, isti mi. Znam, nije Zadar velegrad da imamo toliko različitih mjesta za izlaske, ali ipak... S vremenom dosadi i svaki put se mislim kako ću jedan vikend jednostavno prespavati. Jea right, malo sutra. Sad nam još zabranili pušiti. Pa bi ona koja je nekad davno išla - pušiš k'o Turčin - mogla polako pasti u zaborav. Iako ne vjerujem. Ok, pušiti nam ne daju unutra. Ali Hrvati se ne daju smesti tako lako. Bog blagoslovio terase, nije nam teško izlaziti svakih pet minuta i krvnički popušiti pet cigareta zaredom, napuniti pluća dimom i tako osvježeni čistim zrakom vratiti se unutra.
Baš me zanimalo kako će se zabrana odraziti na tzv. noćni život. I odrazila se. Uvijek ista mjesta, iste face, a sad i ista lica na terasama truju se zajedno. Da ne bi bilo da promičem pušenje - PUŠENJE UBIJA! Kao se lipo obučemo, namažemo ratničkim bojama, obujemo štiklice jer k'o je još vidio izaći u ravnim cipelama i pravac nepoznato. Najprije u grad, jer grad oživi čim živa skoči na plus dvadeset. Na našoj rivi ne mo'š proći od mladeži. Zauzeli rivu i ne miču se.
Sram me i stid bilo i sestra će me se odreći preko novina, ali ni ne znam točno koje su to skupine. Mislim da su metalci i punkeri. Je, mora biti da su oni. Malo dalje od njih, po Varoši, čisti šminkeraj. Nije ni Varoš što je nekad bila. Doduše, ovi mali ulični kafići se ne daju. Postavili katride po kalama i piva teče potocima. Ali, grad oko ponoći zamre. Naguta se tableta za spavanje i pretvori u Trnoružicu. Onda ovi tzv. kafići/ lounge barovi/ noćni klubovi ožive.
Otkad se otvorila ova pomodarska Galerija, ljudi je pohode k'o vjersko svetište. Oni na najgornjem katu - nema besplatne reklame - žive i noću. Svega ima, pića u pola cijene, karaoke, bend uživo. Ovo zadnje je malo oživilo uspavanu ponudu grada. Doslovno. Malo se promuvate tamo, snimite ekipu, grlo oderete uz - maaajkooo staaaraaa - ili neku DJ - evu koji uporno ponavlja - jeaaaa - kao nekakvu mantru. Onda vam dosadi pa spas potražite drugdje jer još je rano.
Put vas obično nanese negdje tamo kod Veslačkog - nema besplatne reklame - pa i tamo slušate DJ - a i cupkate u ritmu ili zato jer vas već noge bole od stajanja rebrima uz šank. Kad vam i tamo dosadi onda pravac Diklo ili Borik - još uvijek nema besplatne reklame - jer što vam je još preostalo nego viditi koga tamo ima. Tamo sretnete istu ekipu koju ste vidili u gradu, pa u Galeriji pa na semaforu...
Onda vas netko optuži da ga/nju pratite i pogleda onim pogledom - uvik si na istom mistu di i ja... Mislim, gdje da odem? Na Mars? Evo, obećavam, čim se na Marsu otvori nešto, ja prva idem! Do tada, kad vam je već svega dosta i jedva čekate doći doma, negdje oko 4 ujutro, napravite đir do - mjesto za besplatnu reklamu - na Jazinama i završite na sendviču na Kolodvoru...
Eto, noćni život grada izgleda otprilike tako, s manjim izmjenama ako se zalomi neki koncert, otmu vas svemirci ili ostanete doma. Ala gušta...
