Mislite li kako je nesreća ljudi na Haitiju (samo) posljedica prirodne katastrofe što se zove potres? Prijeti li nova opasnost djeci i odraslima na ovom nesretnom otoku samo od novih potresa? Ili znate možda nešto više o povijesti šire regije, nekadašnjem haićanskom zločincu-diktatoru kojeg su podržavale zna-se-koje tajne službe?
Sumnjate da će humanitarne organizacije uspjeti ublažiti patnje djece i stradalih? Ne brinite, pozornost svjetskih medija uskoro će se okrenuti na svjetsko nogometno prvenstvo ili pamuk u gaćicama Davida Beckhama? A i ljepše je gledati slike Nives Celzijus, naših pijanih navijača nego te proklete gladne dječice...
Dakle, prirodno je da su vas slike i izvješća s Haitija uznemirile, to je znak kako vas svakodnene manipulacije medija proizvedenim aferama što skreću pozornost s harača i duga od 43 milijarde eura, ipak nisu do kraja otupile. Naravno, nismo ni sumnjali, jer u svakom čovjeku postoji savjest i osjetljivost na druge ljude. Pitanje je samo u kolikoj dozi i koliko često se to pojavljuje. Mediji, među ostalim, služe da navedene doze povećaju ili smanje mimo vaše volje, a da vrijeme u kojem suosjećate produže ili skrate upravo proporcionalno nečijim interesima.
Zvuči grubo? Vratite se malo pitanjima s početka teksta i razmislite je li prirodna katastrofa morala imati takve posljedice? Točnije, da se radilo o nekoj sređen(ij)oj državi, da li bi bilo lakše dopremiti pomoć, zbrinuti beskućnike, zaštititi djecu. I možemo li na ovo samo ustvrditi kako mi tu ništa ne možemo (jer, ipak, živimo u sređenoj zemlji a ne tamo neki ljuitelji zombija i vudu magije...) i kako su ti ljudi sami krivi jer nemaju ni poštene izbore niti pravu vlast i kako samo kradu i opijaju se...
Trebamo li kao ljudi koji još uvijek mogu misliti s malom dozom kritičnosti i znati nešto o povijesti zemlje - ili nastojati barem doznati - kako je došlo do bijede u toj zemlji, tko je podupirao bišeg diktatora koji je lagano ubijao pod blagonaklonošću dijela svjetskih medija i njihovih naftom i ratovima zaposlenih vlasnika. To možda i nije dobro, jer bi se možda zapitali i o razlozima proizvodnje droge i putevima „rajskih prahova" po Karibima, Srednjoj i Južnoj Americi i, ne daj Bože, malo sjevernije. Morali bi se zapitati i o razlozima većine svjetskih ratova, porijeklu trgovaca oružjem, odlučivanju u svjetskim organizacijama i tko zna gdje dalje. A zamislite da se sjetimo kako smo i sami prošli kroz (ne)milost svjetskih moćnika što su odlučivali i o našem nedavnom ratu?
Uh, ne ići toliko daleko, opet bi došli do tzv.visoke politike koju mediji vrlo poštuju, bez obzira na lokalne, regionalne ili nacionalne okvire. Uostalom, drugo - ili treće - pitanje jest - ima li smisla toliko se raspitivati ili samo pogledati i zaboraviti Dnevnik? U njemu eventualno pomnije popratiti neki drugi prilog u kojem trebate odgovoriti na pitanje je li Beckham doista stavio pamuk u svoje gaćice da izgleda muževnije? Pitanje je lakše i odgovor posebno, umjesto onih naklapanja i mudrovanja o svjetskim sukobima, gladi i svijetu oko vas.
Tu je i primjer uglednih domaćih novina u kojima na većini stranice stoji veliki članak o supruzi sjevernoirskog šefa vlade koja je imala ljubavnu aferu s mnogo mlađim muškarcem. Zatreslo je to njenu zemlju, ali i naše novine koje u sve to, prenoseći dakako stariju medijsku braću, fino upliću i seksi baku, pokušaj oduzimanja života, njen strogi kršćanski odgoj...još niz pikanterija koji ovu aferu čine vjerojatno i aktualnijom i u domaćoj krizi, tisućama otkaza, pljački i pronevjera, nasilja u školama i slično.
Nas ova afera uopće ne zanima, ali nešto više drugi tekst, odmah ispod navedenog, premda vrlo malog opsega s naslovom „U Afganistanu dnevno pogine troje djece". Gdje se konstatira kako je samo lani u ovoj zemlji poginulo 1050 djece i maloljetnika, a „oko 64 posto svih nasilnih smrti djece skrivili su militanti povezani s talibanima". Premda smo dosad mislili da su militanti samo talibani, sada doznajemo da ima i drugih... To su vjerojatno oni koji poginu od granatiranja „oslobodilačke koalicije zapadnih snaga".
U članku se, naravno, talibani okrivljuju za nasilje nad djecom, premda se sramežljivo priznaje kako su talibani „prouzročili više štete nego snage odane afganitanskoj vladi i međunarodne postrojbe..." Čekaj, koliko i kako? I nije valjda da i snage odane afganistanskoj vladi i međunarodne postrojbe također imaju svoje prstiće u nasilju? Ne, riječ je o tome da su oni „propustili uvesti ili provesti zakon koji bi štitili djecu..." Nemojte u tome tražiti logiku, to je visoka politika.
Nitko vas, naravno, neće prozvati što vam se tekst o ljubavnoj feri s okusom politike i vlasti doima više nego šestoro dječice koje su poginule od vremena kada je ovaj tekst napisan do trenutka kad ga vi čitate. Uostalom, ta djeca bi ionako postali militanti-samoubojice, šapće vam vaša vlastita savjest osnažena čime drugim nego ostalim medijskim tektovima.
I nemoj da se netko zapita što naši vojnici tamo traže, koliko će ih se još poslati i što kada budu i oni autori „prijateljske vatre" ili pomognu u sravnjivanju sela iz kojeg je netko zapucao na naše saveznike? I to je visoka ( medijska ) politika. Ne mudruj previše, recite autoru ovog teksta i okrenite stranicu na slikice vaše omiljene Nives i Žujin zakon br.666...
