Obilježavanju dana Grada, svojim se kulturnim programom pridružila i Gradska knjižnica u Biogradu na Moru.
U nevelikom prostoru ove gradske kulturne instutucije , zalaganjem njezinih djelatnika, predvođenih ravanteljicom, prof. Jelkom Sipinom, održana je ovog utorka vrijedna književno-glazbena večer, koja je bila koncipirana kroz tri tematska bloka.
Uz pozdravne riječi ravnateljice, ovo kulturno druženje započelo je zdravicom Ravnih kotara i Bukovice, priznatog folkloraša Dragana Kutije koji je izazvao emocije, i na trenutak istrgnuo prošlost ljepote narodnih običaja, izgovaranjem zdravice koja je posjetitelje ugodno iznenadila.
Večer se nastavila uz stihove drugog tematskog bloka , Rade Vrančić, pjesnikinje iz Biograda, koja je slikovito kroz stihove „uhvatila" ljepotu svojega grada i njegove prošlosti.
Iako je u programu bila najavljena , zbog opravdane odsutnosti, pjesnikinja Rajka Anđelić- Maslovarić, ipak svojom poezijom nije izostala, te su njezine stihove čitale djelatnice gradske knjižnice.
U trećem bloku priredbe, onom glazbeno - poetskom, sudjelovale su zadarske umjetnice Nikolina Mojić i Tea Vidaić. Njihov pereformance sadržavao je vlastitke uratke, recitatorsku i vokalnu interpretaciju klasika hrvatske poezije 20. stoljeća. ( Ujević, Matoš, Cesarić, Tadijanović, Parun), te pokoju varijaciju pjesničkih uradaka.
U ovom bloku je vrijedno istaknuti dvije praizvedene stvari te večeri u Biogradu.
Naime, Vidaićeva je prvi put javnosti izvela svoj aranžerski i glazbeni pristup kojim je uglazbila pjesmu „Ti i ja", iz druge pjesničke zbirke „Iza sna", Nikoline Mojić, izašle 2009. godine. Osim te glazbene točke, kantautorica Vidaić je izvela i još neke svoje uspješnice, s kojima je nastupala na ljetnim festivalima zabavne glazbe u Zadru i diljem zadarskog arhipelaga, od kojih skladbi izdvajamo : „More", „Ćeri puntarske", „Uzorita vilo", „Note ljubavi", te autorskom skladbom Matoševog soneta „ Djevojčici mjesto igračke"..
Ovom prilikom smo čuli praizvedbu književnog opusa, Envera Muratovića, mladog crnogorskog pjesnika, nedovoljno ili nikako poznatog na hrvatskoj književnoj sceni. O recentnoj vrijednosti njegovih stihova rječito govori i to što je već uvršten u nekoliko zbornika i antologija bošnjačke poezije.
Iz njegove zbirke pjesama „Naopako", objavljene 2004. godine, Nikolina Mojić je sugestivno i vješto odrecitirala dijelove soneta „ Uzaludni kao sunce", a koji je nazočnu publiku ostavio bez daha.
To je ujedno bila i svojevrsna nagrada publici i šećer na kraju za njihovu ljubav prema poeziji koju je kroz cijeli program večeri odslušala u jednom dahu i izdvojila za nju dio dragocjenog vremena.
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
