'Smrt jezika istodobno znači i nestanak kulturnoga nasljeđa, od priča i legendi pa sve do poslovica i šala', istaknuo je direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura.
Autori novoga izdanja navode 200 jezika koji su izumrli tijekom posljednje tri generacije (60-70 godina), 538 jezika u kritičnom stanju, 502 u ozbiljnoj opasnosti, 623 u opasnosti te 607 'ranjivih'.
Prvo izdanje atlasa objavljeno je 1996. i u njemu je navedeno 600 ugroženih jezika, dok ih je u drugom izdanju 2001. bilo navedeno 900.
Taj porast ne podrazumijeva 'pogoršanje stanja', navodi pomoćnica glavnog direktora UNESCO-a za kulturu Francoise Rivere i objašnjava da se njihova baza proširila, metodologija razvila te da bolje pokrivaju teren. Najviše je jezika ugroženo u Indiji (196), Sjedinjenim Državama (192), Indoneziji (147), Kini (144), Meksiku (144) i Rusiji (136).
Australski lingvist Christopher Moseley, voditelj skupine od 25 znanstvenika, primijetio je da je u zemljama u kojima vlada veća lingvistička raznolikost ugroženo više jezika.
Najčešći razlozi nestajanja jezika su ratovi i prisilno preseljenje naroda, kaže Moseley, dodajući da jezici nestaju i zato što emigranti svoj materinski jezik zamjenjuju jezikom zemlje u koju dolaze, kako bi se bolje integrirali.
Kao najbolji način očuvanja jezika autori atlasa navode njegovo korištenje. 'Najvažnije je vratiti ljudima osjećaj ponosa da govore nekim jezikom jer s jezikom nestaje čitav jedan svijet', tvrdi Francoise Rivere.
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
