Turska je još početkom 2008. zabranila pušenje u državnoj upravi, na radnim i javnim mjestima, no dopustila je 18-mjesečnu prilagodbu ugostiteljskim objektima. Taj rok istječe danas, do kada vlasnici moraju ukloniti pepeljare i prognati pušače, a pod prijetnjom kazne i do 2595 eura za vlasnike, odnosno do 32 eura za pušača.
Tursko ministarstvo zdravstva osposobilo je pet tisuća djelatnika koji će uz potporu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pratiti primjenu zakona o zabrani pušenja. Prema službenim podacima, svaki treći stanovnik puši, odnosno 22 milijuna stanovnika, a prednjače muškarci, kojih puši 50 posto. Cilj je akcije za 20 posto smanjiti broj pušača.
Turska je sedmo najveće svjetsko tržište duhanskih proizvoda, no posljednjih godina svijest o štetnosti nikotina porasla je. Danas 90 posto Turaka odobrava zabranu pušenja u upravi i na javnim mjestima. Međutim, 90 posto ispitanika, od kojih su 69 posto pušači, protivi se zabrani pušenja u ugostiteljskim objektima.
No premijer Recep Tayyip Erdogan, koji je odavna zabranio pušenje na sastancima svoga kabineta, suočen je s prijetnjama vlasnika ugostiteljskih objekata koji tvrde da će im zabrana donijeti gubitke. Posebno su se pobunili vlasnici objekata u kojima se duhan uživa nargilom, vodenom lulom. To je drevni običaj u Turskoj, koji je u novije doba oživio zbog pojačanog zanimanja turista.
Pušiti kao Turčin
A jedna od najstarijih zabrana pušenja na svijetu datira upravo iz Turske u kojoj je sultan Murat IV. u 17. stoljeću zabranio pušenje i prekršitelje nemilosrdno kažnjavao smaknućem. Međutim, ni takva drakonska mjera očito nije uspjela jer je duhan bivao sve popularniji, o čemu svjedoči i diljem Europe prihvaćena izreka pušiti kao Turčin.
U Europskoj uniji, kojoj se Turska želi jednoga dana pridružiti, 11 zemalja potpuno je zabranilo pušenje na javnim mjestima, u restoranima i barovima. U Turskoj od posljedica pušenja na godinu umre 100.000 ljudi, piše Hina.
Đir po gradu 24. svibnja 2012.
