Tisuće igrača nosile su bijeli Hajdukov dres u stogodišnjoj povijesti. Izabrati 11 najboljih nije nimalo lagan zadatak i svatko tko se ne slaže s našim izborom ima pravo.
Jer ukusi su različiti, kao uostalom i vrijeme u kojem su pojedini velikani Hajdukove povijesti nastupali. Kako usporediti golgetersku genijalnost Frane Matošića, Pere Nadoveze, Slaviše Žungula, Zlatka Vujovića ili primjerice Alena Bokšića, kad ih dijeli pola stoljeća u kojima je nogomet gazio krupnim koracima naprijed. Kako izvagati tehničku profinjenost Bernarda Vukasa, Jurice Jerkovića ili Blaža Sliškovića, kad je svaki od njih nogometni genije u svojem vremenu.
Kako izmjeriti tko je bio veće Hajdučko srce, Anđelko Marušić, Dražen Mužinić ili Ivan Gudelj, kako se odlučiti za najboljega golmana u konkurenciji Vladimira Beare, Radomira Vukčevića, Ivana Katalinića, Tonća Gabrića...
A tek dilema Buljan, Peruzović ili Holcer, potom i gdje smjestiti velikane poput Hlevnjaka, Luštice, Kokeze, Oblaka, Primorca, Vulića..., pa nešto mlađe Jarnija, Rapaića, Bilića, Štimca, Asanovića, Kranjčara, Srne...
Slične bi dileme mučile i onoga tko bi birao najbolje desetljeće Hajdukove povijesti. Jesu li to ‘20., kad je započeo uzlet, ‘50. kad su Beara, Vukas i Matošić gazili sve pred sobom, ‘70. u kojima se Hajduk upisao na europske nogometne karte i redovito igrao završnice europskih Kupova, ‘90. u kojima su “bijeli” igrali četvrtfinale Lige prvaka...
Bernard Vukas rođen je u Zagrebu, a u klubu iz Kranjčevićeve igrao je prije nego što je 1947. godine otišao u Hajduk. Bajdo je za “bijele” odigrao 615 utakmica i zabio 300 golova.
Hajduk je dao 120 jugoslavenskih i hrvatskih reprezentativaca te mnoge reprezentativce drugih zemalja. Među njima su Vukas i Beara, koji su igrali za reprezentaciju Svijeta. Jiri Sobotke bio je najbolji igrač na SP-u 1938. godine, piše 24sata.hr
NAJBOLJA MOMČAD HAJDUKA U POVIJESTI
Beara - Džoni, Buljan, Holcer, Gudelj - Mužinić, Slišković, Jerković - Žungul, Šurjak - Vukas
Međunarodni maraton Zadar-Vir
