Grčka mitologija nam pripovijeda o Pandori, ženi čija je znatiželja bila toliko jaka, da su zbog toga na svijet došla sva zla, i potpuno slomila do tada bezbrižno čovječanstvo. Tuga, očaj, pohlepa, prijevare, bolesti, sve se to skrivalo u Pandorinoj kutiji u kojo je, prema legendi, ostala samo - nada.
Miro Gavran nije interpretirao priču o Pandorinoj kutiji, ali je preuzeo taj poznati motiv kako bi nam predstavio sve nevolje koje mogu zadesiti malog čovjeka kada gura nos tamo gdje mu ipak nije mjesto.
U komediji ''Pandorina kutijica'', koju je režirao Robert Raponja, upoznajemo Peru i Bubu, bračni par s 25-godišnjim ''stažem''. Jedan bezbrižan život, jedna kolotečina portira Ministarstva obitelji i njegove drage supruge, poljuljana je u onom trenutku kada Pero pronađe stara pisma u Bubinoj kutijici.
Gavran se u ''Pandorinoj kutijici'' poigrava muško ženskim odnosima i sudbinom svakodnevnog, preobičnog čovjeka, dovedenog u bizarnu situaciju zbog koje je prisiljen pokrenuti se iz vlastite apatije. Duhoviti dijalozi i komični obrati najjači su aduti ''Pandorine kutijice'', uz dojmljive glumačke interpretacije Mladene Gavran, Željka Duvnjaka i Ivice Jončića.
Predstava je naišla na velik interes zadarske publike, te je neposredno prije izvedbe bila rasprodana. A kako i ne bi kada se radi o još jednoj vrsnoj, pitkoj i nimalo plitkoj kazališnoj igri s potpisom jednog od najvećih suvremenih dramatičara u Hrvaskoj.
HNK Zadar: “Pandorina kutijica”
