HaagSuđenje generalima: Knin granatirali Srbi

Na jučerašnjem haškom suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, tužiteljstvo je izvelo novog svjedoka. 

Tor Munkelien radio je u kolovozu 1995. godine kao UN-ov promatrač u Sektoru jug. Potvrdio je da je deset dana nakon Oluje istraživao štetu nastalu od granatiranja na tom području te da je uočio štetu na civilnim objektima. No, potvrdio je da su svi ti objekti bili u blizini vojnih, a šteta je bila minimalna. O svemu što je vidio obavijestio je svoje nadređene.

Posvjedočio je da su se hrvatske snage u topničkom napadu na Knin na početku Oluje koristile neprimjerenim oružjem. Međutim, u protuispitivanju je rekao kako zapravo ne zna tko je pucao na Knin iz višecjevnih bacača raketa. 

Svjedok je radio analizu kratera u Kninu u kolovozu 1995. i sa svojim kolegom iz UNMO-a ustvrdio da je riječ o tragovima napada višecjevnim bacačem raketa (VBR) M63 kalibra 128 mm u stambenom dijelu Knina na području 350 do 500 metara od ograde vojarne. Ocijenio je da nije riječ o prikladnom oružju za gađanje vojnih ciljeva na područjima na kojima su i civilni objekti. 

U protuispitivanju njegove kvalificiranosti za takve zaključke svjedok je kazao kako je 39 godina radio u sanitetu norveške vojske, a zatim je pohađao jednogodišnji tečaj za promatrače UN-a.

Branitelj generala Ante Gotovine, Greg Kehoe, uveo je dokaze o tehničkim karakteristikama i razlici VBR-ova kojima su su koristile hrvatske snage i snage pobunjenih Srba te ih uspoređivao s fotografijom ostatka rakete koju su pronašli vojni promatrači UN-a u kolovozu 1995., a koja nije mogla biti ispaljena iz VBR-a M63 jer je imala ostatke stabilizacijskih krilaca koje nije imao hrvatski sustav M63 nego VBR Oganj krajinskih Srba. No, svjedok na kraju nije mogao potvrditi da je ostatak rakete na fotografiji doista onaj koji je pronašao 17. kolovoza 1995. pa će obrana generala Gotovine tu potvrdu morati potražiti od drugog pripadnika UNMO-ova tima koji je u iskazu tužiteljima potvrdio da ju je s Munkelienom pronašao tog dana tijekom analize kratera. 

Munkelien je u analizi posljedica napada na Knin koju je radio 17. kolovoza 1995. zaključio da su pogoci bili koncentrirani u neposrednoj blizini vojnih ciljeva, dok je 3-5 udara zabilježio u drugim stambenim područjima grada. Rekao je kako su prema njegovu saznanju tada u gradu vojni ciljevi bile dvije vojarne i tvrđava. Nije znao je li još neke objekte uoči Oluje koristila vojska tzv. RSK, a u protuispitivanju kazao je kako, s obzirom da je u Knin došao tek 14. kolovoza 1995., ne zna jesu li prvih dana Oluje tuda primjerice prolazile srpske vojne snage, što bi također predstavljalo legitimne ciljeve. Potvrdio je da u izvješćima nisu precizno zabilježene lokacije oštećenih ili uništenih stambenih zgrada pa se ne može reći jesu li u blizini bili vojni ciljevi, a potvrdio je i da nije provjeravano jesu li se na tim lokacijama vodile borbe u kojima su kuće mogle biti oštećene.

Obrana generala Ante Gotovine pozivala se u protuispitivanju na zaključke šefa vojnih promatrača UNMO-a Steinara Hjertnesa, Munkelienova šefa, koji je zaključio da nije bilo propusta u napadu hrvatskog topništva na ciljeve u Kninu i od čijeg je svjedočenja haško tužiteljstvo odustalo. 

U uvodnim riječima na početku suđenja tužiteljstvo je tvrdilo da su u Kninu u Oluji oštećene 44 zgrade, od čega 21 teže, te da su sve bile u neposrednoj blizini vojnih ciljeva u gradu. 

Suđenje se nastavlja danas protuispitivanjem ovog svjedoka.