Tri dana nakon što su tinejdžeri hodočastili na koncert Lady Gage, vjerojatno su njihovi roditelji došli na svoje odlaskom na isto mjesto - zagrebačku Arenu - kako bi vidjeli Stinga. Doduše, za razliku od prekrcane Arene u petak, u ponedjeljak, 8. studenoga, okupilo se negdje oko 10.000 posjetitelja, prikovanih za sjedala, sve do posljednje skladbe u regularnom dijelu 'Every Breath You Take', kad su oni odvažniji odlučili zanemariti protokol i otići ispred pozornice.
Zapravo, profil publike nije odavao jesu li posrijedi ljubitelji Stinga ili možda značajan dio posjetitelja predstavlja publiku koja hodočasti na koncerte klasične glazbe, s obzirom da je Sting predstavljao album 'Symphonicites' realiziran s londonskim Kraljevskim filharmonijskim orkestrom, no činjenica je da je dobar dio publike bio nježnijeg spola, sudeći po glasovima koji su se Stingu priključili prilikom solo-izvedbe zaključne pjesme bisa 'Message In The Bottle'.
Oni koji vole Stinga zacijelo su bili oduševljeni njegovim stasom (sljedeće godine navršava 60 godina, a izgleda barem 20 godina mlađe) i izvrsnim glasom koji godinama postaje njegovo sve jače oružje. Sting je u nekim pjesmama u ruke uzimao akustičnu i električnu gitaru, no uglavnom je samo pjevao. Razglas je bio prilagođen njegovome glasu i pratećem mu bandu, dok Kraljevski filharmonijski orkestar nije bio tako dobro ozvučen, pa je taj nesrazmjer u većem dijelu koncerta smanjivao ugođaj koji se želio postići.
A cilj albuma i koncerta bio je predstaviti Stingove skladbe drugim sredstvima. Upravo to spajanje činilo je okosnicu repertoara, a elegične Stingove pjesme uz zvučno zamiješanu orkestralnu podlogu tvorio je efekt dobro poznat iz dobrog dijela Stingova solo-repertoara - čistu dosadu. Sasvim suprotno je bilo kad bi se sudarile Stingove pjesme i klasična nadgradnja, kao u pjesmama iz repertoara The Police - 'Next To You', 'King Of Pain' ili 'Every Little Thing She Does Is Magic'. Osim toga, valja istaknuti pojedine uvodne dijelove pjesama, od kojih je najdojmljiviji bio uvod u skladbi 'Russians' ili produljeni rasplesani dio skladbe 'This Cowboy Song'. Valja istaknuti i izvrsnu preradu pjesme 'Moon Over Bourbon Street' na način Kurta Weilla i Bertolda Brechta.
Koncert je trajao ukupno dva i pol sata, bis je gotovo pripojen samome koncertu, a nakon 65 minuta svirke uslijedila je bila 20-minutna pauza. Ipak, vrhunac nastupa bio je upravo bis, osobito senzacionalna izvedba pjesme 'Desert Rose' u kojoj je publiku zapalila Stingova prateća vokalistica Jo Lawry. Osim toga, izvedena je pjesma 'She's Too Good For Me' (jedna od rijetkih rock'n'roll pjesama u njegovu repertoaru), standardna 'Fragile' i zaključna akustična 'Message in a Bottle'.
Sting je četvrti put u Hrvatskoj, dvaput je nastupio u Puli sa standardnim repertoarom, jednom u Zagrebu s klasičnim repertoarom. Ovo je bilo nešto između, djelovalo je više kao televizijski show s revijskim orkestrom, negoli kao spoj rocka i klasične glazbe, no Sting ni u jednom trenutku nije bio ispod razine koju je davno dosegao. A zadnje dvije pjesme (iz repertoara The Police) i bis cijelom su koncertu dale utisak za pamćenje.








































