„Imate našu karticu?", pita me ljubazna blagajnica na blagajni jednog trgovačkog centra. „Nemam", sramežljivo ću ja. „Kako to mislite nemate karticu?!" Osjećate se kao terorist, a ne kupac. „Nemam, jer imam sto drugih i ne treba mi još vaša!" Malo mi žao žene, nije ona ništa kriva, samo radi svoj posao.
Krive su kartice. One dolaze odasvud, množe se noću, zauzimaju prostor u vašem novčaniku, upravljaju vam životom. I vašom slobodnom voljom. Jer, kad jednom popustite nagovaranju blagajnice, ispunite prijavnicu sa podacima gdje traže sve osim broja cipela, vi postanete rob obećanih popusta i povlastica određenog dućana.
To su tzv. kartice za popuste. Funkcionira tako da morate potrošiti par tisuća kuna da biste možda jednom ostvarili popust pri sljedećoj kupovini ili dobili set čaša za šampanjac. Kako korisno. Šoping je vrag, to znamo. I marketing je vrag. I čim netko spomene popust, vi naćulite uši. Da bi došli do tog popusta, obično morate skupljati naljepnice da biste dokazali kako ste potrošili određenu svotu novaca na koju možete ostvariti navedeni popust. Tako to ide.
Iako me malo nerviralo skupljati one debilne naljepnice u minijaturni album, kao da lijepite sličice nogometaša. Modernizirali se, svi na kartice prešli. Opće je poznato da je današnji svit u velikoj žurbi. Pa se i šoping tako obavlja, s nogu. Sve potrpate u kolica, dođete na blagajnu. Blagajnica: Dobar dan, skupljate bodove? Imate našu karticu? Skoro vam dođe neugodno kad shvatite da ju nemate.
Svi veliki i mali trgovački lanci koji postoje na kugli zemaljskoj odlučili su se urotiti jedni protiv drugih. I to poprima obilježja kartičnog rata. A vi ste negdje u sredini. Kruh, mlijeko majonezu, paštu i slično kupujem u Konzuma jer tamo Majka ima crvenu Plus karticu za bodove. Pa je i meni uvalila jednu da je peglam. Imate karticu? Imam, imam.
Šminku, šampone i ostale higijenske potrepštine kupujemo u DM-u. Jer je i tamo Majka nabavila karticu. Oni su totalno evoluirali. Ispuniš prijavnicu pa dobiješ neke mini ljubičaste kartice koje možeš objesiti na ključeve i slično. Uz ove obične bankovne, skupi se tu kartica u novčaniku. Pa više ne znate što s čim plaćate i gdje. Na bankomat ugurate ove iz samoposluge i još se čudite kad bankomat podivlja i ne isplati vam ništa.
Prednosti modernog doba. Samo, postavlja se pitanje koliko ćete vi zaista profitirati od toga da svaki put iste proizvode kupujete u istom dućanu jer tamo skupljate imaginarne bodove? Moć sugestije nije zanemariva. Pa ćete tako, jer negdje u primozgu svijetli ona lampica „dobit ću neki popust", kao poslušne lutkice, navraćati u jedan te isti trgovački lanac. I njima ostavljati svoje teško zarađene novčiće, a oni vama peglati njihove kartice.
Novčanici sve manje puni keša, a sve više nabrekli od raznih kartica, knjižica za popuste i slično. Džepari, oprez! Nećete se previše obogatiti svojim zanatom. Možete si samo priskrbiti kartice za popuste, od kojih i nije neka korist. Pitam se odakle je stigla ta revolucionarna ideja o skupljanju markica, naljepnica ili peglanju kartica.
Sigurno je neki marketinški stručnjak pomislio kako će tako zaluditi mase ljudi koji će slijepo prestati pratiti daljnje izlaganje ljubaznih blagajnica, čim čuju riječ „popust" ili frazu „dobit ćete". Tko ne bi pristao na to. Još vam na kućnu adresu, koju ste lijepo čitkim slovima ispisali na prijavnicu, šalju akcije i sniženja.
Kao da će svijeta nestati ako baš prašak taj i taj ne kupite kod njih još 10 dana dok traje akcija. Neponovljivo! Zaboravite da će vam netko nešto dati. Sve ste vi to jednom već platili. Ako niste, hoćete. Imate njihovu karticu, kupujete samo kod njih. Ne čini li vam se pomalo nametnutim?„Dobar dan, imate našu karticu?!" Grrrr... Ah, ta trgovačka manipulacija...
