Ako ste jedan od onih sretnika koji su radno sposobni i zaista imaju posao, čestitam. Osvojili ste godine rada do zaslužene penzije. Nije neka nagrada, zar ne? S obzirom da živimo u zemlji u kojoj je donekle stalni posao prava lutrija, možete biti i više nego zadovoljni sobom.
Jer ste postigli nešto i jer ćete, nakon godina rada, otići u zasluženu mirovinu ili penziju. Samo, kad će to biti? Ha, to je već diskutabilno. Puno je prašine podigao Zakon o mirovinskom osiguranju tj. izmjene koje bi Vlada trebala donijeti. Po njemu najveća šteta bit će nanesena - ženama. Po kome drugome nego po nama.
Donese li Vlada ove godine taj Zakon, idućih 8 godina radni vijek žena povećavao bi se za 8 mjeseci godišnje. 2011. godine u punu bi mirovinu žene odlazile sa 60 godina i 8 mjeseci života i tako svake godine za 8 mjeseci više kako bi se postiglo da 2018. žene odlaze u punu mirovinu sa 65 godina života kao i muškarci. Do sada, pravo na starosnu mirovinu muškarac ima kada navrši 65 godina, a žena 60.
Znam što ćete sad pomisliti, tražile su jednakost, evo im je. Dajte malo razmislite prije nego guknete. Diskriminacija je i jednako postupanje prema nejednakima. To prosto znači da osim posla koji žene rade i za njega bivaju plaćene, njih čeka i jedan drugi, za koji ne dobiju ni kune. One su domaćice, kuharice, supruge, majke, odgajateljice i još mnogo toga. Multipraktik, sve u jednom. Ne govori se uzalud da žena čuva tri kantuna kuće. To ste naglo zaboravili? Nije bed, možemo mi i na štapu raditi.
Nije nikome palo na pamet da cijela ona fama oko zapošljavanja mladih pada u vodu? Ma ne u vodu, u mulj. Jer nas samo muljaju cijelo vrijeme. Dok god netko od 60 godina radi, zauzima radno mjesto mlađoj populaciji, ne svojom voljom. Politika zapošljavanja? Ma dajte, kome je to uopće palo na pamet? Vladi, kome drugome. Oni ionako imaju povlaštene mirovine, para k'o blata i nitko ih ne dira. A tko šiša radni narod, oni mogu direktno s posla na groblje.
Rezervirajte si mjesto. Surova stvarnost je takva da, na primjer, učenici koji ove godine završe trogodišnju strukovnu školu, do pune starosne mirovine morat će raditi nevjerojatnih 50 godina! Brojkama i slovima, pedeset godina radnog staža. To je previše i za svakog radoholičara. Ali ne i za one gore koji odlučuju. Sada mi, molim Vas, uvažena Vlado Republike Hrvatske, objasnite kako bi jedna predana teta u vrtiću trebala čuvati i odgajati vrtićku skupinu sa 25 djece ako ima 65 godina, mrenu na oku, slab kuk i puna joj je kapa rada? Da ne spominjem godine staža kućanskih poslova i brige o svojoj djeci. Na to ste naglo zaboravili? A zaklinjete se u ravnopravnost i moralna načela.
Isto vrijedi za mnoga zanimanja jer svi zahtijevaju fizičku spremu i mozak koji radi sto posto. Ovo prvo s godinama ode u nepovrat. Na to ne mislite na početku radnog staža. Naravno da vam nakon napornog radnog dana, sto puta padne na pamet - a kad ću ja u penziju? Po svemu sudeći, nikad! Kad ju napokon i dočekate, bit ćete toliko izmoreni životom da ni nećete moći uživati u njoj. Sve ono što ste zamislili napraviti u penziji, bit će vam jednostavno preteško jer ćete imati previše godina za bilo kakvu aktivnost osim odmaranja.
Negdje usput zavukla mi se u uho konstatacija jedne friško zaposlene osobe: Je li ovo moj život? Je l' mene čeka dizanje u 6.30 i 8 do 10 radnih sati do kraja života? Čestitam, i vi ste osvojili godine rada do penzije. Samo, to se nekako čini daleko kad imate, kao ja, tri godine radnog staža. A koliko još? Ne žuri se meni u penziju, nemojte me krivo shvatiti. Pogotovo kad znam da je prosječna plaća za lipanj 2010. iznosila 5 415 kuna. Nije nešto.
Prosječna mirovina za isto razdoblje iznosila je 2 165,46 kuna, što je oko 40% plaće. Tako žive umirovljenici. Oni koji ju dočekaju živi i donekle zdravi. Pa sad vi ajte u penziju. Ako ju dočekate živi. Držimo fige. Jedite zdravo, nemojte se puno nervirati i živite polako. Možda im još padne na pamet da radimo do zadnjeg dana života. Tko zna. Ovo je još jedna priča iz Hrvatske. Radni narode, do čitanja.
