Izvorni naslov:
Battlestar Galactica
Režija: Michael Rymer
Scenarij: Ronald D. Moore
Uloge: Edward James Olmos, Mary McDonnel, Katee Sackoff, Jamie Bamber
Produkcija: R&D TV
Godina: 2003. - 2009.
"Najbolje serije na televiziji", prema izboru uglednih časopisa Time, Rolling Stone, The National Review i New York Newsday, više nema. "Battlestar Galactica" otišla je u povijest i ostavila iza sebe dosad neviđenu revoluciju u SF žanru. Koliko god to nevjerojatno zvučalo, jedan televizijski serijal temeljen na istoimenoj trash seriji kratkog vijeka iz ludih sedamdesetih, za znanstvenu fantastiku učinio je znatno više od "Ratova zvijezda" ili "Zvjezdanih staza". "Battlestar Galactica" prvi je klasični SF koji se ima pravo kititi epitetom "ozbiljan".
Ukoliko gledatelj želi ovu seriju promatrati isključivo kao razbibrigu baziranu na nekakvom ratu ljudi i robota, "Battlestar Galactica" mu daje tu mogućnost i nudi sate i sate zabave. Ali ujedno odlazi puno dalje. Scenarist "Galactice" Ronald D. Moore svoje je televizijsko remek-djelo ispunio referencama na suvremenu politiku, religiju, rasne i seksualne probleme modernog društva, učinivši tako jedan znanstveno fantastični serijal relevantnom sociološkom referencom.
Moore ne bježi ni od popularne kulture na kojoj je odrastao, a za koju u "standardnoj" svemirskoj operi ne bi bilo mjesta; tako je središnja tema cijele zadnje epizode "Battlestar Galactice" kultna pjesma Boba Dylana "All Along The Watchtower" koja, smatra Moore, sadrži ključne civilizacijske odrednice ljudske rase.
Učestali šamari najtrulijim aspektima američke demokracije (koja na kraju uvijek izlazi kao pobjednik, čak i ako na to ne polaže moralno pravo), žustre kritike religijskih praznovjerja i posebno pitanja rasne, klasne i seksualne jednakosti svakodnevna su tema među posadom "Battlestar Galactice" i ostalih brodova koji je okružuju.
Priča o izbjeglicama s 12 kolonija nakon napada robotske vrste koju su sami stvorili, Cylona, i elitizmu koji je među njima prisutan iako se radi o posljednjih 50-ak tisuća pripadnika ljudske rase na indirektan način otvara mnoga pitanja koja muče današnju civilizaciju. I, što je znatno bitnije, na njih postupno daje prilično jasne odgovore. Tko je tu doista pozitivac? Na "Battlestar Galactici" ih je malo. A ni neprijatelji nisu svirepi strojevi kakvima ih ljudi žele shvatiti. Sve će to "Galactica" u svoje četiri sezone fino objasniti, samo da na kraju ne bi naučili baš ništa, kako samo ljudi mogu.
No, budimo sasvim jasni. Tematika "Galactice" i njena radnja nisu jedini razlog zbog kojeg se ovu seriju isplati pogledati. Upravo suprotno; "Battlestar Galactica" je mozaik složen od stotina sitnih (i jednako savršenih) komadića. Tu je nevjerojatno originalan soundtrack kojeg potpisuje Bear McCreary i koji mutira i razvija se iz epizode u epizodu prateći raspoloženja likova i evoluciju priče, tu su vizualno neodoljivi specijalni efekti, lokacije ispolirane do savršenstva, precizna režija Michaela Rymera i ostalih režisera koji su radili na "Galactici", a koji točno znaju pronaći pravi omjer između srcedrapajuće patetike i surove stvarnosti. Surovu su stvarnost na svojoj koži najbolje osjetili likovi "Galactice", koje svemirski život doista nije štedio. Rijetki su ti serijali koji su toliko životni i toliko realni da glavni lik može preko noći postati truplo. I ostati mrtav. "Galactica" je, srećom, jedan od tih serijala.
Na licima i držanju svih se aktera "Galactice" jasno vidi koliko su duboko ušli u svoje uloge i koliko im je stalo do likova koje interpretiraju. Jasno im je da stvaraju televizijsku (a, kako će se vjerojatno pokazati, i kinematografsku) povijest. Prednjači tu Edward James Olmos u ulozi admirala Adame, tradicionalnog i konzervativnog vojnika kojem teško pada što je prisiljen preko noći mijenjati svoje svjetonazore zbog neobične situacije u kojoj se našao.
No, čak i njegovu karizmatičnu pojavu svojim pojavljivanjem na ekranu svaki put uspije zasjeniti mlada Katee Sackhoff koju će uloga Kare Thrace, odnosno Starbuck, zasigurno gurnuti među američku glumačku elitu. Fanovi izvorne "Galactice" iz 1978. (kojih ima mnogo više nego što bi se dalo očekivati s obzirom da je serija postala svojevrsni kult usprkos kratkom roku trajanja) prosvjedovali su na najave da će Starbuck, nestašni "top gun" pilot kojeg čega djevojka u svakoj luci, u novoj seriji postati žensko, ali upravo se to pokazalo kao ključan potez Ronalda D. Moorea, što se karakterizacije likova tiče.
"Galactica" je na taj način dobila jednu sasvim novu dimenziju koja je scenaristima omogućila da odnose među likovima odvedu prema neslućenim smjerovima; sve što je bilo potrebno je mala promjena spola. Što je sasvim u skladu s ostalim porukama "Battlestar Galactice".
