U četvrtak, 21. siječnja, u programu 'Celuloidni svjetovi: filmske distopije' koji se odvija na zadarskom Sveučilištu, biti će održano predavanje 'Blade Runner - problemi Stvari koja misli'.
Sumornost, pesimizam i urbana tjeskoba hladnoratovskog film noira američkih 1950-ih futuristički je preosmišljen u postmodernom svijetu Bladea Runnera.
U prvoj sekvenci filma zjenica obestjelovljenog oka pluta iznad polumračnoga zagađenoga metropolisa u kome dimnjaci sukljaju plamen i dim. Čitav film zapravo je konflikt dviju strana: ljudi i kopija ljudskoga.
Kao što privatni istražitelji, grubijani nastali po modelu 'tvrdokuhane proze', u većini noir filmova često krahiraju, gube pamćenje ili njihovim sjećanjima manipuliraju neke moćne organizacije, replikanti u Blade Runneru, da bi više odisali ljudskošću, imaju problema sa svojim sjećanjem - njihove memorije su ugrađene; i kao što okorjeli detektivi u film noiru često podliježu čarima hladne, manipulativne žene, femme fatale, tako Rick Deckard posustaje u svojem bešćutnom istrebljivanju robota kad susretne Rachael, femme fatale u antiutopijskom svijetu bliske budućnosti. Hibrid znanstvene fantastike i film noira kao da ponajviše odgovora našem postmodernom dobu, vrtoglavom razvoju tehnologije i globalizaciji.
Ukoliko čitamo Blade Runnera iz perspektive film noira, još se više intenziviraju pitanja koja u znanstvenoj fantastici ostaju u sferi racionalnog - pitanja o razlici između ljudskog i neljudskog, što je to što nas čini ljudima. Glavna tema eseja je ispitivanje 'Stvari koja misli' u Blade Runneru (Ridley Scott, 1982) kroz prizmu film noira, u svjetlu lacanovskog čitanja koje je ponudio Slavoj Žižek.
Predavanje će održati dr. sc. Mario Vrbančić. Doktorirao je komparativnu književnost na Sveučilištu u Aucklandu (Novi Zeland). Viši je asistent na Odjelu za sociologiju na Sveučilištu u Zadru i vanjski suradnik Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
Početak predavanja je u 20 sati, u učionici 121.
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
