Život u nemogućim uvjetima‘Policija mu odnijela detektor za mine, a on djeci čistio put do škole’

Za šestero školaraca iz sela Mratova u općini Promina, ali i njihove roditelje, uskoro počinje normalan život - bez mina u susjedstvu. Omogućit će im to donacija Plive vrijedna 300.000 kuna, na koju će isti iznos dodati ITF - međunarodna fondacija za razminiranje i pomoć žrtavama mina, piše slobodnadalmacija.hr

Tim će novcem od mina biti očišćena oko 22 hektara terena u Promini, koje je jedno od posljednjih područja u Hrvatskoj s minski sumnjivim prostorom u blizini dječjih aktivnosti. Među ostalim, bit će razminirano i područje uz cestu kojom djeca iz Mratova idu u školu u Oklaj. - Djeca iz Mratova u 21. stoljeću nisu se mogla normalno igrati. Nisu mogla mirno ići u školu. Nisu ni u čemu mogli biti ravnopravni sa svojim vršnjacima.

Roditelji su svakodnevno bili zabrinuti hoće li im se djeca živa i zdrava vratiti iz škole. Jednostavno, to je život u nemogućim uvjetima - kazala je Đurđa Adlešič, upraviteljica Zaklade za humanitarno razminiranje - Hrvatska bez mina, koja je u četvrtak u Oklaju potpisala ugovor o donaciji s Matkom Bolančom, predsjednikom Uprave Plive. Jedna od najizravnije ugroženih obitelji je ona Žarka i Nede Radas, koji s troje djece, srednjoškolkom Anamarijom te pučkoškolcima Antoniom i Matejem, žive više od desetljeća s minama praktički ispred dvorišta. 

- A šta da vam kažem, djeca su non-stop u dvorištu, već su navikla na to. Stalno im govorimo da se ne smiju igrati vani, ali znate kakva su djeca, nikad se ne zna hoće li se zaigrati. Evo, prije nekoliko mjeseci muž mi je sam našao minu i označio. Ja i ne idem daleko od kuće, strah me je - kazala nam je Neda. Njezin muž Žarko čak je i sam čistio teren oko kuće od mina da bi djeca bila sigurnija kad krenu u školu. - Bio sam svjestan da to ne smijem. Ali, kad nije došlo na red od nadležnih, morao sam to učiniti. Prije svega, radi sigurnosti djece.

Čak mi je policija i oduzela detektor kojim sam razminiravao. Ovdje je bila prva crta bojišnice i toliko je opasno da mi je pas uvijek vezan. Bojim se da će, ako ode u polje, zakačiti poteznu minu - kazuje nam Žarko. Vjerojatno je najteže malom Antoniju, učeniku sedmog razreda osnovne škole u Oklaju. - Strah me je, pa ne idem često izvan dvorišta. Najčešće se družimo ja i brat. Igramo se ovdje u dvorištu ili u kući.

Bude nam i dosadno... - rekao nam je Antonio Radas. Koliko je teško djeci iz Mratova, potvrdio nam je i Paul Cota, načelnik općine Promina. - Moj sin ide s jednim od Radasovih u razred. I kad me on pita može li se ići igrati kod njega, ja mu to ne dopuštam jer je opasno. Na žalost, ta su djeca zakinuta za sve izvannastavne aktivnosti. Praktički, tek sad bi s 12-13 godina mogla početi normalno živjeti - slikovit je bio Cota.