Sinoć je u Arsenalu nastupio Rade Šerbedžija. Boem, poeta, romantik su samo neki od pridjeva koji opisuju ovog hrvatskog glumca i u ovom slučaju pjevača.
Šerbedžija je na sebe kroz devedesete godine navukao popriličan bijes djela hrvatske javnosti svojom emigracijom u Srbiju, no sinoć je umjetnost još jednom pobijedila politiku i dokazala da ne poznaje granice.
Zadrani su unatoč visokoj cijeni ulaznica lijepo popunili Arsenal, a Rade se vjernoj i uglavnom starijoj publici odužio dvosatnim, emocijama nabijenim koncertom. Okupljene je kroz pjesmu i priču poveo na putovanje od svog rodnog Bunića kraj Korenice, do Vinkovaca i slavonske ravnice, preko Zagreba u kojem je završio filmsku akademiju i Beograda iz kojeg je došao do Londona i Hollywooda te se za kraj se vratio u Zadar i posebno na Silbu gdje je tako rado boravio u nekim drugim vremenima.
Redovi priče i pjesme s pozornice, redovi sjete i sreće u publici izmjenjivali su Arsenalom, a nitko tko je bio na koncertu nije kući otišao ravnodušan. Očekivano, jer to je jedino što Šerbedžija kroz cijeli svoj život još nije uspio - ostaviti čovjeka ravnodušnim.
Publiku je sjedinio sa Balaševićevom "Pričom o Vasi Ladačkom", a na bisu se od Zadra oprostio sa legendarnom Dedićevom "Ne daj se, Ines" iz davne 1975. godine. Šerbedžiju su instrumentalno pratili Mauro Giorgi na akustičnoj gitari, te Juraj Vrnešić na klavijaturama.
Rade trenutno sprema svoj novi album na kojem opetovano surađuje sa poznatim glazbenikom Miroslavom Tadićem. Njihov je prošli zajednički uradak ostvario velik uspjeh na hrvatskom tržištu. Na glumačkom planu trenutno je angažiran na snimanju novog nastavka "Harryja Pottera", a neumorno radi i na projektu desetogodišnjice "Teatra Ulyssis".
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
