Što dobijete kada u dramaturškom loncu pomiješate sljedeće sastojke: Erazma Roterdamskog, nekoliko sočnih Krležinih djela, te oporu aromu Jeana-Paula Sartrea?
Inspiriran već pola tisućljeća starom 'Pohvalom ludosti', Boris Senker za splitski je HNK pripremio dramski tekst s elementima kabareta i vodvilja, pa je tako nastala 'Podvala ludosti', koju je sinoć imala priliku pogledati i zadarska publika.
Boris Senker, jedan od najuglednijih hrvatskih dramatičara, poznat je po travestiranju antologijskih djela naše književnosti. U 'Podvali ludosti', Senker nam predstavlja Miroslava Krležu, u liku Fritza, vlasnika vile na Gvozdu, kojega je na kazališnim daskama oživio Trpimir Jurkić.
Priča se odvija neposredno nakon Krležine smrti, gdje ga u zagrobnom životu dočekuje Ludost - Ksenija Prohaska, prvo u liku čistačice, dosadne žene u dronjcima, koja se da ubrzo preobražava u blistavu ljepoticu u izazovnoj toaleti, za Fritza - 'ocvalu animir-damu iz velegradskog podzemlja'.
Drama počiva na dijaloškom sukobu dva lika, kroz koji se pletu različiti elementi Erazmove 'Pohvale' i Krležinih djela: 'Glembajevih', 'Adama i Eve', 'Kraljeva', 'Hrvatskog boga Marsa' i drugih radova. Redatelj Georgij Paro poslužio se nizom scenskih ideja, ne bi li na tako udahnuo život inače pomalo napornoj esejističkoj raspravi.
Sučeljavanjem Erazmovih i Krležinih citata o životu, smrti, ženi, gluposti, politici, kulturi i drugim filozofskim natuknicama ne nedostaje humora, što je i osnovna odrednica Erazmove borbe protiv lažnih autoriteta, a javlja se i kao neizostavna crta cabareta.
Jedna od upečatljivijih prizora onaj je u kojem kulminira Fritzov bijes, pa on, potpuno pomračena uma, pokušava ubiti Ludost - u slowmotionu.
Svakako treba istaknuti i razbijanje monotonije kojoj su doprinijeli videodizajner Dan Oki (video-materijalom koji oslikava sve strahote u Europi), te koreografiju Dmitrija Rodikova i kabaretske songove Renata Švorinića.
U 'Podvali ludosti' Senker se potrudio prikazati Krležu kao 'intelektualnu vertikalu svoga doba', umišljenog ženomrsca koji je napisao sve o čemu se moglo pisati. Ludost, u sjajnoj interpretaciji Prohaske, srušit će njegove iluzije, nudeći mu surovu stvarnost na vrckav, no bolno iskren način.









































