Talijanski slučaj ubrizgavanja loja u goveđe polovice za izvoz, dodavanje antifriza u vino, vode i melamina u mlijeko, tehničkog ulja u jestivo ulje, škroba u kobasice, fruktoznog sirupa u med, riblje ikre u kavijar... sve su to falsifikati ili kriminal, piše dr. sc. Ignac Kulier za Vjesnik
Beskrajna je paleta prijevara samo s jednom svrhom - jeftinije sirovine gurnuti u skupe proizvode i time zaraditi. No, skandal s dječjom hranom u Kini, gdje je stradalo dosad najviše djece, primjer je bez presedana u novijoj povijesti i dokaz da udružene skupine nesavjesnih ljudi ne prezaju ni od najgoreg samo da bi ostvarile niske ciljeve. New York Times je ljude koji su to svjesno radili osam mjeseci nazvao sindikatom kriminalaca, a za neke od 22 uhićenika nije isključena smrtna kazna.
U nas se masovno falsificiraju slatka vina dodavanjem šećera, pa se proizvede velika količina zahvaljujući šećeru, a ne grožđu. Dovoljno je usporediti godišnju berbu grožđa i proizvodnju vina. No, taj falsifikat je banalan u odnosu na onaj s dietilen-glikolom (antifrizom), koji je bacio na koljena austrijsku i njemačku vinarsku industriju osamdesetih. Riječ je o sirupastoj kemikaliji slatkog okusa vrlo sličnoj glicerolu, koja je jeftina, teško se otkriva kad se doda u velikom razrjeđenju, ali je toksična. Skupina proizvođača vina u Burgenlandu je od 1971. do 1982. zaslađivala 58 vrsta vina upravo antifrizom.
U početku je to bio sitni lopovluk i male dodatne količine, ali kad su se falsifikatori uvjerili da dodavanje antifriza »povoljno« djeluje i na organoleptička svojstva vina, osokolili su se. S obzirom na razliku u cijeni, zainteresirali su se neki izvoznici i tako je stvorena vinarska mafija koja je operirala desetak godina. Na čelu skupine bio je nesvršeni kemičar od kojeg je i potekla ideja.
Obično vino pretvarano je u luksuzno buteljirano, čija je cijena naglo skočila s četiri do pet na 30-40 maraka za litru. Svi su se obogatili, jer su samo za Njemačku dnevno odlazili vagoni vina. Opasna količina dietilen-glikola je 100-150 mg na litru, a smrt izaziva 15 g u litri. Analizom uzoraka, utvrđena je razina od jedan do pet grama antifriza po litri, što je dovoljno za akutnu intoksikaciju koja je uslijedila kao pošast. Vinoljupci iz njemačkih i austrijskih gradova masovno su dolazili u ambulante s ledenom groznicom, profuznim znojenjem, vrtoglavicom i teškim oštećenjem bubrega. Što je netko više popio, više je nastradao. Dietilen-glikol oštećuje jetru i mozak, smanjujući kognitivne funkcije.
Od polovice 1985. povučeno je 4,7 milijuna boca antifriziranog vina iz Njemačke, Poljske, Kanade, Japana i SAD-a. Vinska mafija je dietilen-glikol dodavala čak i u voćne sokove. Zbog patvorenog paracetamolskog sirupa stradalo je 339 djece u Bangladešu, 85 na Haitiju, u Nigeriji, Indiji... Zadnji slučaj bio je u Panami, gdje je sirup za iskašljavanje sadržavao toksične doze dietilen-glikola koje su ubile 138 djece. Retrogradnom analizom utvrđeno je da u velikom broju slučajeva temeljna sirovina potječe iz Kine, a nabavljena je kao glicerol koji je praktički neškodljiv. Zaplijenjeno je 260.000 bočica sirupa.
Prijevarama nema granica!
U vrijeme mesne krize, talijanski izvoznici goveđih polovica ubrizgavali su otopljeni loj u duboke mišićne dijelove i time ostvarivali znatnu dobit. Očito, prijevarama nema granica. Svako smišljeno mijenjanje sastava i svojstva namirnica dodavanjem drugih tvari zbog kojih ona postaje neprikladna ili opasna za ljudsko zdravlje, naziva se patvorbom. Riječ je o tvarima koje povećavaju težinu, volumen, mijenjaju boju svojstvenu proizvodu, njegovu aromu, itd. Osnovni motiv za patvorbu uvijek je koristoljublje. Sredstva za patvorbu nanirnica, za razliku od aditiva, ne poboljšavaju kvalitetu, već je narušavaju i ozbiljno ugrožavaju zdravlje potrošača. Ako se u kobasice stavi konjetina umjesto govedine, mrvice kruha umjesto oraha, kolagen umjesto mesa, sirutka umjesto mlijeka i to se ne deklarira, onda su sve te tvari patvorne, iako ne moraju biti opasne za zdravlje. U pravilu, patvore se skupe, a ne jeftine namirnice. Ako se proizvodnja kavijara beluga (krupno zrnasta crna ikra) kosi s ulovljenom količinom jesetre, jasno je da se radi o falsifikatu. Vješti norveški trgovci pakiraju ikru haringa u luksuznu ambalažu i ilegalno je prodaju kao kavijar.
Ništa nije tako uspješno falsificirano kao pivo, osobito u ratnim uvjetima. Sve ga vojske traže i troše u golemim količinama, a sirovine za proizvodnju (hmelj) sve je manje. Prvo se razrjeđuje vodom, a uz deficit hmelja slijede dodaci (karamel, paljena repa, cikorija) da bi se dobilo pivo bez slada, ali sa saharinom, zatim pivo kojem su dodani pšenica, raž i zob, krumpirov škrob, sirak, pa i kesten. Budući da je tada fermentacija bila nedovoljna, umjetno je dodana ugljična kiselina. Kad nema rata, pivo se manje falsificira, ali i dalje dovoljno da donese zaradu.
Mlijeku u prahu za dječju hranu dodan je melamin radi podizanja razine dušika (kao zamjena za protein). Valja reći da je mlijeko kao namirnica i sirovina za druge prerađevine često falsificirano. Zapravo sve mlijeko koje nije tvornički pakirano i deklarirano, sumnjivo je za neku varijantu patvorenja. Tako se prodaje obrano kao neobrano, razvodnjeno mlijeko, razvodnjeno i obrano, neobrano pomiješano s obranim, konzervirano peroksidom, rekonstituirano od praha i vode, pomiješano s kozjim... U ratnim uvjetima u mlijeku su nađeni razni dodaci (kreda, sadra i sapunica). Vrhnju se dodaje brašno da bi bilo gušće, želatina u prahu ili druga sredstva za zgušnjavanje. Možda je sreća u tome što se patvorine mlijeka relativno lako otkrivaju laboratorijskim pokusom.
Kruh se i danas patvori pa kad bi se gore navedena definicija striktno primjenila u našim uvjetima, mnogi bi kruhovi iz našeg prometa otpali. Sve do pojave modernih velikih pekara, kompletna proizvodnja bila je u privatnim rukama što je omogućilo sve vrste falsificiranja - bojenje, zamjenu brašna, te dodavanje neprirodnih dodataka. Ratni uvjeti omogućili su da se jede kruh od prosa, sirka, krumpira, , rogača, kestena.
