Lipanj. Misec s blagim okusom lita. S naglaskom na 'blagim' - promatrajući meteorološki show program, osjećam se ka Alisa u zemlji čudesa. Malo vamo, malo tamo. Malo kiša, malo sunce, bore se za prevlast. Ništa nije onako kako se čini, tribaš poniti cvike za sunce i kišobran. Misec apsurda.
A lipanj je i misec apsurdnih blagdana. Nemojte sad pomisliti da imam nešto protiv blagdana samih po sebi, Božesačuvaj. Nisu blagdani apsurdni, nego je apsurdan njihov raspored. Baš su fino namišteni. Svaki tjedan blagdan jedan! Cili lipanj bi moga postat jedan veliki blagdan.
Najprije dođe Tijelovo. Za one koji nisu bili prisutni duhom (ni tijelom) na satovima vjeronauka, to je blagdan koji se slavi u spomen na ustanovljenje Euharistije, a računa se da padne na deveti četvrtak nakon Uskrsa. To je prilično 'pomaknuti' blagdan. Nekad stiže ranije, nekad kasnije.
Onda ide Dan antifašističke borbe, a za samo tri dana, eto Dana državnosti!
Pitala sam svoje male školarce znaju li nešto o tim Danima, a oni su me blido pogledali i napomenuli da je njima najvažnije naučiti kako se ti Dani pravilno pišu, u slučaju diktata iz poznavanja velikog i malog slova. Na mladima svit ostaje...
Raspitala sam se i kod kolegica, ali njima je u očima bljesnuo samo tračak panike: 'Ček, ček, ček malo... jel onda ne rade dućani!?'
Osim što se sa ova tri praznika gube radni dani, gubi se i smisao praznika. To ja zovem blagdanskim zasićenjem. U gustoj blagdanskoj šumi niti jedan od njih ne može dobiti na svom značenju.
TV-reporteri bi tribali poći đir po Kalelargi, pa da vidimo kako ljudi znaju kad je što. Svi veliki katolici pogodit će Tijelovo, veliki ljevičari Dan antifašističke borbe, a veliki Hrvati Dan državnosti.
Ko je uopće odredio ta dva Dana? Ekipa iz Sabora?
Meni se čini da nama blagdani služe da bi nešto poništili, a ne obilježili i afirmirali.
Odma početkom devedesetih uveli smo Tijelovo. To je svitu poslalo otvorenu poruku o tome kako smo mi pročišćeni od komunističkog nasljeđa, prava smo katolička zemlja, a rajska djeva je Kraljica Hrvata.
E, onda smo uveli Dan antifašističke borbe, u nadi da će to naglasiti kako smo imali prvi partizanski odred u Europi.
Dan državnosti 'broj 2' uveli smo zato da bismo poništili onaj prvobitni Dan državnosti 'broj 1', koji je padao 30. - tog svibnja, a kojeg je HDZ postavio kao spomen-datum kad je preuzeo vlast.
Određivanje blagdana zabavna je igra.
Ka pikado.
Nije važno koliko ih ima, kako će se poslagati po kalendaru, bitno je koliko bodova donose u određenom trenutku.
A na kraju krajeva, triba se malo i odmoriti.
