Prijenosnici stari nekoliko godina uz dvije tri jednostavnije i ne toliko skupe intervencije mogu svojim vlasnicima pružiti još koju godinu pouzdane službe.
Prijenosna računala u većini slučajeva služe kao strojevi za rad s office aplikacijama, pregledavanje interneta, fotografija i skladištenje podataka u pokretu. Odlikuje ih nešto dulji radni vijek od stolnih računala, a osim manje zahtjevnih zadaća koje se postavljaju pred njih, u prilog im ide i činjenica da su to brand name proizvodi čije su konfiguracije složili i testirali stručnjaci, pa su mogućnosti kvarova nešto manje.
Nakon nekoliko godina vjernog služenja, i prijenosnici znaju pokazati znakove umora. Najčešće korisnici tada posegnu za novim računalima, međutim, radi li se o korisniku koji doista nema prevelike prohtjeve za rad na računalu (poput igranja ili obrade videa) uz dvije tri nadogradnje prijenosniku se može produžiti život za još koju godinu.
Prvo i osnovno što se može i mora napraviti jest povećati količinu memorije. Prijenosnici obično imaju jedan slot slobodan za tako nešto, najčešće je i smješten tako da omogući korisniku da cijelu operaciju izvede sam. Postoji mogućnost da je slot za proširenje već zauzet, u tom slučaju treba izvaditi stari memorijski čip vjerojatno malog kapaciteta i zamijeniti ga novim. Cijene memorije su danas tako niske da to neće biti financijski zahtjevna operacija. Vjerojatno je da prijenosnik star više godina ne koristi modernu DDR2 ili DDR3 memoriju; koju točno koristi, lako se može otkriti jednostavnim i besplatnim programom CPUID.
Sam utor za memoriju nalazi se s donje strane prijenosnika, i gotovo ga je nemoguće promašiti, iako ga na nekim prijenosnicima morate otvoriti pomoću odvijača. Ukoliko vam se to ipak čini prekomplicirano, uvijek možete potražiti pomoć ovlaštenog servisa.
MacBook Air – Najtanji laptop na svijetu
