Uvijek je bilo zanimljivo čuti kako nas vide stranci, a pogotovo ako je posrijedi znanstvena misao. Jednu takvu upravo je ukoričio norveški akademik Svein Mønnesland, pod naslovom “Dalmacija očima stranaca”, vrijedno sintetičko djelo koje obuhvaća skoro osam stoljeća prošlosti Dalmacije (od 1154. do 1925.), piše slobodnadalmacija.hr
Promocija knjige održat će se danas u zagrebačkom Muzeju Mimara, u 19 sati, a osim prof. Mønneslanda, gosti promocije bit će akademik Tonko Maroević, te prof. dr. Ivo Banac, dok će uvodnu riječ održati Henrik Ofstad, veleposlanik Kraljevine Norveške u Hrvatskoj.
Do Muzeja Mimara, ova je knjiga putovala dugogodišnjim prekapanjem po
knjižnicama i arhivima, pa se u Mønneslandovoj knjizi na jednome mjestu
nalazi bogata građa s više od stotinu autora, od putopisaca, pustolova i
graditelja, preko arheologa, prirodoslovaca i etnografa, do
hodočasnika, moreplovaca i novinskih izvjestitelja.
O svojem zanimanju iz daleke Norveške, ovaj profesor slavistike na Sveučilištu u Oslu kaže da ga je “kao slavista uvijek privlačila prošlost Dubrovnika, ne samo velika imena iz književnosti, kao Držić i Gundulić, nego i društvene prilike u vrijeme kad su stvarali”.
Govoreći o poznavanju naše kulture, Mønnesland tvrdi kako je dosta
rano čitao Hektorovića i Marulića, baveći se širom dalmatinskom
kulturom, koju vidi kao vrlo plodnu i bogatu simbiozu slavenske i
mediteranske kulture. Kao povremenog stanovnika Hvara, dodaje, povijest i
kulturne prilike na otocima posebno ga zanimaju.
– I Norveška je zemlja s dugom obalom i mnogim otocima, te ima možda
nešto zajedničko u načinu života dviju zemalja, prije svega, naravno,
kod pomoraca i ribara - kaže Mønnesland.
Govoreći o stranim izvorima koji su relevantni za sliku o Dalmaciji,
Mønnesland ih ugrubo dijeli na putopisce koji su odoka upoznali
Dalmaciju i one koji su tamo bili duže i bolje upoznali okolnosti.
Potonji, tvrdi Mønnesland, daju često vrlo zanimljive podatke, dok su
prvi korisni jer stvaraju predodžbu o tome kako je na Dalmaciju gledao
zapadni dio europskog kontinenta.
Naime, nisu rijetki putopisi po kojima ovdje počinje Istok,
poluorijentalna kultura i tome slično. Stanovnici zaleđa, pak, u tim su
opisima često poludivlja zajednica u kojoj žene nemaju skoro nikakva
prava.
Vremenu u kojima su nastajala slična svjedočanstva ne manjkaju
predrasude ni prema drugim slabo poznatim krajevima, ali ipak su se svi
složili da je Dalmacija iznimno živopisna zemlja, s bogatom kulturom.
S obzirom na kretanja slučajnih namjernika i putnika s planom i
programom, tvrdi Mønnesland, Dalmacija je sve do 20. stoljeća bila manje
poznata zemlja nego što je to bila Afrika.
Inače, knjigu “Dalmacija očima stranaca” Sveina Mønneslanda objavili su dvojezično (hrvatski i engleski) hrvatski i norveški nakladnici, Fidipid i Sypress Forlag.









































