Teatro VerrdiObrađujmo svoj vrt

U sklopu projekta 'Artikultura', u četvrtak navečer u 'Kinu Pobjeda', zadarski 'Teatro Verrdi' premijerno je izveo 'Candide ili optimizam', dramsku adaptaciju Voltaireovog remek-djela. Marina Foretić (dramaturgija, režija) 'glavna je i odgovorna' za postavljanje predstave koja je privukla veliki broj posjetitelja.

Kada se spomene Voltaire, prva asocijacija zasigurno je prašinom i paučinom obavijeno prosvjetiteljstvo. No, neprolazna aktualnost ove romansirane filozofsko-didaktičke polemike leži u tezi da je 'ovaj naš svijet najbolji od svih mogućih svjetova', jer je izraz unaprijed postavljene harmonije Svemira.

Naime, Candide i njegov učitelj Pangloss, sljedbenik Leibnizove filozofije, putujući svijetom doživljavaju nevjerojatne avanture, nedaće i tragedije, zbog čega Panglossov optimistički pogled na svijet postaje jedna velika, groteskna šala.

'Teatro Verrdi' na scenu nije doveo srednjovjekovne dame i gospodu, perike, haljine, lepeze i uopće - kič scenografiju. Njihova scenska igra dobrim dijelom oslanja se na nevjerojatnu sposobnost zamišljanja - njihova tijela su kulise, njihove geste, pokreti i zvukovi sastavni dijelovi mozaika koji se kaleidoskopski mijenja i na taj način stvaraju potrebnu atmosferu: od barunovog dvora, vruće Argentine, preko zlatnog Eldorada, sve do blistavog Pariza.

Osobitu snagu ekipa pokazuje u interpretaciji dekadencije i hedonističkog vrtloga, nalik vizijama Hierronymusa Boscha. To se posebno odnosi na ženski dio, izvrstan u demonskom divljanju i vragolijama visokog društva koje se urnebesno zabavlja, primjerice - na javnim vješanjima.

Nepokolebljivi optimizam Candida sjajno je utjelovio Davor Kovač, kao izražajnu crtu koja se opire padu moralnih vrijednosti.

Suočen s bijedom, nesrećom, nepravdom i svim srušenim iluzijama pojedinca, Candide će se naći pred sumnjom u sve u što vjeruje, zaluđen Kunigundom, za kojom će preći sedam mora i sedam gora, što se definitivno moglo 'skratiti' za barem pola sata. Naime, predstava u nekoliko segmenata nepotrebno proklizava, što rezultira padom zanimanja i razine praćenja, a kako je riječ o radnji koja nezaustavljivo galopira, s tek nekoliko retrospektivnih odmaka, skraćivanje ne bi naštetilo sadržajnoj jasnoći.

Razgovori s učiteljem Panglossom (upečatljivi Milan Stošić-Miošić), za kojega je svijet savršeno organiziran i kao takav predstavlja 'najbolji od svih mogućih svjetova', još su jedna sugestija na putu prema spoznaji o ironijskoj distanci prema optimizmu.

Svi ti ratovi, licemjerje, blud, pohlepa i druga Velika zla, koja junaci susreću na svom putovanju, bivaju prepoznata kao nešto konstantno, nešto što se ne mijenja. Možda bi zaista trebali prihvatiti Candidov prijedlog i prepustiti se... 'obrađivanju svog vrta'.