Pjesnička monografija Zlatka Tomičića i Tomislava Marijana Bilosnića , koja je ovih dana objavljena u izdanju sve agilnijega zadarskog nakladnika "Udruge 3000 godina Za dar" iz Zadra, naslovljena je "Pašmanske elegije".
Kao urednik ove divot knjige tiskane u ekskluzivnih 300 primjeraka potpisuje se književnik, književni i likovni kritičar Đuro Vidmarović, koji je ujedno i pisac pogovora o autorima ove pjesničke monografije.
«Pašmanske elegije» pisane su «iz dna duše», iskreno, snažno, samosvojno, onako kako je to činio Tomičić, slijedeći svoje nesagledive unutarnje impulse, a ne ukus kritike, pa čak ni čitatelja, piše Đ. Vidmarović o ovom posthumno tiskanom Tomičićevu djelu, dok za Bilosnića kaže da «poput ribe u moru pliva u multimedijalnom vodama, pritom se krećući nesputano, jednostavno i lapidarno», sve dok iz njegove «pašmanske» serije slika ne prostruji «stalno pitanje igre i smrti što će u završnici koalirati s Tomičićevim elegijama».
Transcedencija Tomičićeve poetike situirana je u Bilosnićeve slikarske pejzaže kao u stvarni prostor jadranske i mediteranske mitologije. Osjećajnost njegova pjeva odraz pronalazi u kompozicijama Bilosnićevih slika, u njihovoj toplini, jarkom koloritu. Autori su svoje cikluse, i pjesnički i slikarski, stvarali neovisno jedan o drugome i u rauzličitim vremenskim razdobljima, da bi u jednakom, ili barem sličnom, shvaćanju svijeta stvorili umjetnička djela koja se međusobno iznimno skladno prožimlju.
Zlatko je Tomičić u «Pašmanskim elegijama» ostavio zapisanu poetsku oporuku, svoj doživljaj Boga i univerzuma, a nit koja ga povezuje sa spoznajom Neba zasađena je u morskoj maternici Mediterana, u simboličkoj slici koja je najsnažnija preokupoacija Bilosnića slikara.
Kneževa palača: 150 godina Narodnog lista
