Jednog lipog, vedrog dana, točno u podne, kada je i u našem Zadru takozvana 'špica', pa se za kavu na Narodnom trgu traži slobodna sidalica, jedan čovik poteže šlic, vadi onu stvar i... popiša se tik do vrata Gradske uprave.
Malo je vjerojatno da će se to dogoditi na, recimo, lokalnoj razini.
Pogotovo u Zadru.
Ali dogodilo se na državnoj razini, kada je samoprozvani umjetnik Siniša Labrović obilježio asfalt isprid zgrade Vlade na zagrebačkom Markovom trgu. Ludo, provokativno, opasno.
Dame i gospodo, performans made in Croatia!
Labrović je uistinu pun ideja. Jedan od njegovih kontroverznih nastupa bio je onaj kada se dobro natukao janjetine, pa masnu facu obrisao hrvatskom zastavom. Namjera mu je bila, kako kaže, podsjetiti javnost na sve one koji se 'prežderavaju pred našim očima, a onda to čiste zastavom, tj. hrvatstvom i kvazi ideološkom iskrenošću'. Osim toga, organizirao je Big Brother s ovcama, pio vlastitu mokraću, rezao se i od svoje kože izradio triptih kojega je ponudio na eBayu, a možda se sićate i kako je završio njegov poziv na boks meč upućen ministru kulture, Boži Biškupiću.
Zastava je 'draga' i Janezu Janši (pravim imenom Emil Hervatin), koji je šokirao svojim performansom u kojem je publika bila slobodna hrvatsku zastavu izrezati škarama. Podigao je više bure od mladog Marka Markovića koji je pod nazivom 'Samojed' izveo performans ispijajući vlastitu krv i grickajući svoje meso. A tko bi zaboravio Vlastu Delimar koja je gola golcata projahala Zagrebom kao lady Godiva, ili pokojnog Toma Gotovca?
U Zagrebu, Splitu i Dubrovniku započinju 'Perforacije', festival koji najavljuje performans kao sve prihvaćeniji oblik umjetničkog izraza. No, je li to zaista tako?
'86 godine splitski Peristil grupa studenata ofarbala je crveno. Jedan od njih postao je poznat kada je počinio samoubojstvo, skokom s 13. kata i natpisom 'Ja sam umjetnik'. Bio je to Tomo Ćaleta.
Performans, još uvijek na margini i u samom umjetničkom miljeu, ne mora nužno izazivati zgražanje. Da, poigravanje sa politikom, religijom, seksom, dobrim ukusom - sve je to dio performansa kao umjetnosti koja prije svega nastoji izazvati reakciju. Možete proći sve dvorane u muzeju, ali vašu će pažnju najviše osvojiti tajanstvena žena koja sjedi, nepomična, a pred njom se izmjenjuju posjetitelji i to traje danima (Marina Abramović u MOMA-i).
'I to mi je neka umjetnost! Pa onda svi mogu biti umjetnici!' rekla je moja kolegica dok sam sa zanimanjem promatrala lica svih tih ljudi koji su u sklopu Abramovićkinog performansa doživjeli različite emocije.
U Hrvatskoj nije lako biti performer. Splitski studenti doživjeli su neugodnost sa Šundovom, koji je naprasno prekinuo njihov performans 'Političari ne vide, ne čuju'. Zamrznuta tijela plesača, razbacana po dvorani Muzeja suvremene umjetnosti, trebala su ukazati na to da se za ples u Hrvatskoj izdvaja sramotno malo državnog novca. Prijatelji životinja koji su uprizorili mrtve ribe u mreži nasrid Narodnog trga doživjeli su i odobravanje ali i vrlo ružne komentare (Ned'lje ti, što ovi izvode? Ajte, uvatite se radije motike!)
A da i Zadar nije ostao bez performansa, sitimo se samo (još neprežaljene) Artikulture u sklopu koje je održana pionirska zakletva u Kinu Pobjeda. Zamišljen kao svojevrstan party, s ubitačnim sampleovima i psihodeličnim dionicama gitare (Daniel Franov Laso) i basa (Juraj Aras), 'EU pionir' ispipao je fenomene položaja individualca utopljenog u pomrčinu vlastitog nacionalnog bunara iz kojega je jako teško izaći.
Možda ste primijetili čovika koji okolo nosi križeve i vjerske sličice?
To je Vinko Gvozdanović, zadarski performer. Točno u podne, u isto vrime kad je na Markovu trgu u Zagrebu započela inauguracija predsjednika Ive Josipovića, na Narodnom trgu održao je performans kojim je upozorio kako se predsjednik zaklinje 'Tako mu Bog pomogao', iako je agnostik. Gvozdanović je u performansu poručio kako će se moliti da se Josipović iz agnostika preobrati u vjernika. To se još nije dogodilo.
Možda su performeri totalno opaljeni, ali morate im priznati smjelost. Iza njihovih eksplicitnih i nerijetko ekstremnih radnji koje balansiraju na rubu onoga što smatramo 'normalnim' kriju se snažne poruke koje možda nećemo doživjeti i shvatiti odmah.
Oni su angažirani umjetnici koji na bizaran način žele osvijetliti neke od gorućih problema društva, što ih postavlja u položaj u kojem je inspiracija beskrajni svemir, i zapravo je sve moguće.
