"Što se meni radi ovih budala triba ovako živcirati!?", "Ma neću više tu nogom kročiti dok se svi ti lopovi i paraziti ne maknu!!", "Sve to triba u drugu ligu poslati, ko ih je učija košarku igrati!!!" i tako dalje...
Koliko ste puta izlazeći iz Jazina i Višnjika slično razmišljali i govorili nakon poraza košarkaša Zadra u utakmicama "koje smo morali dobiti"? Koliko ste se puta razočarani i ljuti sami sebi zakleli da više nećete pratiti zadarsku košarku?
Ja osobno puno puta, naročito nakon sezona kao što je bila prošlogodišnja. Gubilo se od fenjeraša, treneri su se mijenjali "ko u Hajduku" i kako se sezona bližila kraju, gledatelja u Višnjiku je bilo sve manje.
Dno je dotaknuto kada je Sagadin napravio nezamislivo i prije finalne serije s Cibonom izjavio kako "su klupski ciljevi za ovu sezonu ostvareni". Jedan trener Zadra da unaprijed pravda sebe i igrače od neuspjeha protiv vječnog rivala!?
A sve je mirisalo na jednu od boljih sezona u novijoj povijesti kluba: nova dvorana, nikad veći proračun, jak roster... I onda potop. To je kao pravilo ili prokletstvo. Sezona nakon osvojenog naslova prvaka u pravilu bude potpuna katastrofa i klub dotakne dno, nakon čega prolazi katarzu i sječu glava.
Navijači su bili ljuti i većina njih je jedva čekala da se mučenje završi. Jedan razlog manje za živciranje, a fala Bogu ima ih. Turizam, kriza, otkazi, zabrana pušenja, križevi, samo im je još trebalo baviti se preplaćenim košarkašima i klubom koji im je gotovo priskrbio čir na želucu. Dosta je bilo...
No, ljeto je prolazilo i polagano su se počeli javljati bljeskovi i vjestice iz KK Zadar. Otišao ovaj, došao onaj. Uprava se promijenila, a igrači koji su obilježili jednu eru u povijesti Zadra najednom više nisu bili tu.
U klubu je napravljeno veliko ljetno pospremanje kakvo se nije dogodilo otkad je ono Giergia ponovno došao u klub i doveo hrpu novih igrača među kojima Gečevskog i Johnsona. Takvi rezovi nisu mogli proći nezamijećeno.
Unatoč zakletvama i kletvama koje su sipali tijekom prošle sezone nema navijača koji nije sa zanimanjem pratio što se događa u voljenom/prokletom klubu. Kad su počele pripremne utakmice novine su se počele čitati odstraga, a u kafićima i na forumima košarka je sve češća i žešća tema.
Komentari na našem portalu su uglavnom optimistični i pozitivni, no ima onih koji još nisu zaboravili prošlogodišnji debakl. Tako i mišljenja idu od zadovoljstva pripremnim utakmicama do "Zadar će opet gubiti čim prijeđe Maslenički most" i "pametnije je navijati za Raštane".
Kako se približava prva utakmica s Olimpijom tako se i prosječni navijač Zadra osjeća sve nemirnijim, a oni koji su se zaklinjali da neće u dvoranu razmišljaju o kupnji sezonskih ulaznica. Ništa drugo nego seksualna devijacija manifestirana na jedan cijeli grad.
Mazohizam je to znate, ali kako mazohistima bol donosi zadovoljstvo tako su i zadarski ljubitelji košarke ponovno spremni zagristi u gumenu kuglu i nadati se da domina Sreća neće prejako udarati.
Hoćete li ići na prvu utakmicu? Ja hoću...
