Režija: Robert Altman
Glumci: Donald Sutherland, Elliott Gould, Tom Skeritt, Robert Duvall, Sally
Kellerman
Trajanje: 116 minuta
Godina: 1970.
Produkcija: 20th Century Fox
1970. godine Robert Altman izvrgnuo je ruglu američku ratnu mašineriju po prvi puta razbivši svu ozbiljnost koja je okruživala zbivanja oko ratova u Vijetnamu i Koreji, te stvorivši kult koji će još desetljećima zabavljati i nasmijavati milijune ljudi diljem svijeta. Hit film izrodio je čak i uspješniju seriju, a likovi poput Hawkeye Piercea ušli u kinematografsku povijest zauvijek obilježivši glumce koji su ih imali čast interpretirati.
U jeku prljavog Vijetnamskog rata, vjerojatno jedinog oružanog sukoba koje su Amerikanci vodili, a da nisu pri tom imali potporu široke javnosti, Altman je uočio potrebu za razbijanjem ozbiljnosti ratne monotonije. Želio je život u vojsci predstaviti na drugačiji, opušteniji, otkačeniji i manje patriotski način nego što je uobičajeno, a roman Richarda Hookera poslužio je kao savršen predložak. Nakon što kirurzi Benjamin Franklin Pierce, poznatiji kao Hawkeye, i Augustus Bedford Forrest, ili za prijatelje Duke, stignu u Koreju kako bi se pridružili Mobilnoj vojnoj bolnici 4077, rat više nikad neće biti isti. Njihov je jedini cilj svoje vrijeme u Koreji odraditi što lakše i bezbolnije, što u prijevodu znači - tulum. Njihova je neozbiljnost ravna jedino njihovim kirurškim vještinama, koje su prisiljeni prakticirati na nesretnim vojnicima između dvije spletke kojima zagorčavaju živote svojih nadređenih. Altmanov "M*A*S*H" nema pravu radnju u klasičnom smislu, već se sastoji od niza besmislenih i komičnih situacija s isključivim ciljem sprdanja institucije američke vojske...
Robert Altman je redatelj koji je s godinama postao ikona američkog nezavisnog/art filma pa je krajnje ironično da je naslov koji mu je lansirao redateljsku karijeru i prometnuo ga u tada najblistaviju zvijezdu holivudskog redateljskog neba jedna visokobudžetna studijska produkcija. Altman se redateljskim poslom počeo baviti 25 godina prije nego je snimio "M*A*S*H", ali u tom razdoblju nije izbacio niti jedan zapaženiji naslov. A onda je od Foxa stigla ponuda koja se ne odbija. Altman je prihvatio izazov, i mrzio svaku sekundu rada na ovom filmu zbog brojnih ograničenja i pravila koji mu je studio nametao. Ali ipak se izborio za određene privilegije i utisnuo mu svoj jedinstveni redateljski pečat. Razlog ogromnog uspjeha kojeg je "M*A*S*H" požnjeo diljem svijeta leži upravo u njegovom redatelju; Altman je publici ponudio nešto što dotad nisu vidjeli, nešto na što nisu navikli.
Umjesto standardne holivudske sterilnosti, dobili su brutalni, neusiljeni cinizam. Altmanovi su vojnici ružni, zapušteni i prljavi, jer vojnici u ratu takvi i jesu, koriste se svakodnevnim rječnikom običnih ljudi ("M*A*S*H" je prvi visokobudžetni studijski projekt u kojem je iskorištena riječ fuck) i koriste svaku priliku da izvrgnu bezočnom izrugivanju svaku figuru koja bi trebala predstavljati autoritet i provoditi disciplinu. Njihov će rat proći u utvrđivanju je li glavna sestra prirodna plavuša, organiziranom klađenju na ragbi utakmice između osoblja dvije bolnice, pomaganja bolničkom zubaru da počini lažno samoubojstvo i neizbježnom provociranju iritantnog majora Burnsa koji predstavlja prototip vojne discipline i isforsiranog patriotizma.
Reakcija stoga nije bila nimalo neočekivana. Dok je bilo mnogo onih koji su negodovali zbog Altmanovog remek djela, publika je iskreno uživala u salvama smijeha koje su Hawkeye, Duke i Trapper John izazivali u kino dvoranama diljem SAD-a. Herojske epopeje o požrtvovnosti američkog vojnika nisu više nikog zanimale, iz jednostavnog razloga što više nitko u njih nakon Vijetnama nije mogao niti želio vjerovati. "Hoćemo još!", bila je jednoglasna reakcija filmske javnosti. Altman se svojim junacima nažalost ipak više nije nikad vratio, ali samo dvije godine kasnije genijalni je film postao možda još bolja tv serija, a pripadnici Mobilne vojne bolnice 4077 zauvijek ušli u legendu.
