Mani Gotovac poznata je teatrologinja, kazališna kritičarka, ravnateljica hrvatskih kazališta.
Od malih je nogu vezana uz kazalište (kći ugledne glumice Marije Danire), teatralna gesta joj je prirođena, a i njezina životna sudbina nosi u sebi dramatske elemente: velike ljubavi, bračne lomove, burna prijateljstva s glumcima, redateljima i piscima, ali i političarima te drugim sudionicima javnoga života.
Mani je široko umjetnički obrazovana, velika poznavateljica suvremenoga svjetskoga kazališta, ali ona je i žena snažnih strasti, u kojoj se nikad nije utrnuo duh djevojčice.
Nju krase jaka intuicija i imaginacija, a ova knjiga dokazuje da je odlikuje i iznimni spisateljski dar.
Radi se o prvoj knjizi autobiografskih zapisa (druga će uskoro uslijediti), strukturiranih u poglavljima nazvanim po godišnjim dobima, pri čemu je asocirana analogija između prirodnih ciklusa i razdoblja starenja u ljudskom životu. Knjiga se zasniva na autobiografskim činjenicama, ali autorica se, da bi zaštitila identitete suvremenike, ponekad koristi mimikrijskim postupcima, prepuštajući čitatelju da goneta stvarne identitete i razluči što je stvarnost, a što fikcija.
Ova knjiga stoga nije samo još jedno memoarsko svjedočanstvo o proteklom vremenu, već svojevrsni autobiografski roman o jednoj dramatičnoj ženskoj sudbini (Izvor:Profil.hr).










































