Baviti se društvenim komentiranjem, a zaboraviti na mogućnost odgovora, ravno je amaterizmu skupljanja poštanskih marki. Kritika i žalba, jedna drugoj uz bok. Skloni smo žalopojkama i vječnom kritiziranju. Kažu, što nam drugo preostaje nego kritizirati i žaliti se.
Optužili su me da se i ja uvijek žalim. I kritiziram. Te ne valja ovo, te ne valja ono. Pokušala sam se braniti dok nisam shvatila da ima istine u tome. Što drugo reći, osim imate pravo. Knjiga žalbe koju bih ja napisala crvenila bi se poput školske zadaćnice. Da, samokritika je vrlina. I ja sam sklona upiranju na slabe točke, nekad bez valjanog razloga.
Sloboda mišljenja donijela nam je puno toga. Između ostalog, pravo na žalbu. Koliko prava imamo, pitam se gdje bi nam bio kraj da ih sve i iskoristimo. Pomalo me fascinira kako svi imaju rješenje za sve, a država nam propada. Reći ćete, tko je kriv što imamo nesposobne ljude na vrhu. Sjetite se da smo ih sami izabrali, zato i imamo demokraciju.
Knjiga žalbe smiješi vam se u svakom kafiću, restoranu i ugostiteljskom objektu. Također, na cjenicima vam je lijepo napisano gdje se točno nalazi i kad je možete upotrijebiti. Jeste li ikad? Većina nije, iako je nekad opravdano ili čak poželjno napisati svoje dojmove i žalbe. Da bar imamo otvorenu knjigu žalbe u koju bi svaki stanovnik države nam Hrvatske mogao napisati svoje dojmove i prijedloge. Kakva bi pomutnja nastala.
Po demokratskim načelima svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju državom. A na tu istu državu se većinom i žalimo. Imamo li se pravo žaliti? Jedan podatak koji je izašao ovih dana, ne služi nam baš na čast. Pokazuje koliko smo spremni dati, a koliko tražimo zauzvrat. Porezna uprava je u prvih pola godine obavila 3 125 nadzora i u 70% slučajeva, odnosno u njih 2 189, utvrdili su nezakonitosti.
Izbjeglo se platiti milijardu kuna poreza. Milijardu kuna poreza i ne zvuči baš malo, zar ne mislite? Samo u prvoj polovici godine državna je blagajna tako ostala bez novca koji je bio dovoljan i za isplatu dječjih doplataka u tih pola godine, a pokrili bi se i troškovi koje zdravstvo planira smanjiti spajanjem bolnica. Jeste li se malo zamislili? Ja jesam. Isto to vrijedi i za apartmane na crno, neprijavljene obrte, rad na crno, neplaćanje razno raznih pristojbi jer zašto bi mi to plaćali?
Sve je to lančana reakcija koja za posljedicu ima stanje u kakvom jesmo. Postavlja se ono dobro poznato pitanje. Što je meni država dala? Ha, nemojte mi reći da to nikada niste rekli. A što ste vi dali državi? Opće je pravilo da moraš dati da bi ti se vratilo.
Jesmo li i mi beznadan slučaj? Najlakše se žaliti, to priznajem. Možda je namjera dobra. Možda je to jedino što nam je preostalo. Ako je tako, što meni drugo preostaje nego prepustiti vam medijski prostor. Knjiga žalbe otvorena je ispod teksta.
