Košarka, KK ZadarIma li svjetla na kraju tunela?

Nastavlja se agonija košarkaškog kluba Zadar. I ne radi se samo o najnovijem u nizu poraza ove sezone, na to smo se svi skupa već pomalo navikli.

Budućnost je jednostavno kvalitetnija momčad, ali je kao i mnoge momčadi ove sezone iz Krešinog doma izišla uzdignutih ruku. Iz one iste Krešine dvorane u kojoj su se u posljednje dvije sezone porazi mogli nabrojati na prste jedne ruke.

Ove sezone utakmice za Zadrom bilo je dovoljno dovesti u neizvjesnu završnicu i bingo - pobjeda je gotovo pa zajamčena. Taj prokušani recept preuzeli su i momci trenera Radonjića i ostali u borbi za sami vrh, odn. Final four regionalne lige.

Zadar si dugo godina tepa kako je grad košarke. Nekada je to zaista i bio. No došla su neka druga vremena i koliko god je to teško priznati, Zadar to više nije. Svi se sjećaju sjajne atmosfere u legendarnim Jazinama, pritiska koji su stvarali navijači i na protivnika i na suce.

Toga više nema. Nema više ni prave zadarske košarkaške publike. Tornado je daleko od svojih najboljih dana (uzgred gdje su bili večeras?), a kada nema prave podrške s tribina ionako bezidejna igra postaje još lošija. Atmosfera sve više podsjeća na onu kazališnu koju su zadarski navijači dugo godina ismijavali u nekim drugim dvoranama.

Sjećate se finala Krešinog kupa? Longin i Brown tada su promašili četiri ključna bacanja i pehar je ostao u Zagrebu. Sjećate se Lokomotiva iz Kubana? Nakon 71-71 u posljednje četiri minute nastao je kompletan black-out. I večeras su Zadrani uz sve manjkavosti do samog kraja bili u igri za (pre)važne bodove, ali ponovo su - ovaj put Downey i ponovo Brown promašili ključna bacanja. Ukupno 14 promašenih bacanja (18/32)  je previše ako želiš pobjediti i slabiju momčad od Budućnosti.

Nemir pred važnu utakmicu u svlačionicu je unio sada već bivši igrač Zadra Chester Mason, s kojim je nakon što je odbio trenirati zbog kašnjenja s plaćama razvrgnuta suradnja. Ionako manjkav roster na taj je način ostao još tanji. Nitko u klubu ne smatra potrebnim informirati javnost u kojoj je fazi oporavak Vladovića i kada se može očekivati njegov povratak u momčad. Ovako je sada Downey u situaciji da na parketu provodi 36 minuta tako da i njemu logično zadrhte ruke u završnici. Možda se ipak moglo pokušati diplomatski riješiti spor s Masonom, kada je napokon počeo pokazivati zašto je uopće doveden?

Sjećate se Cara i njegovih sjajnih partija na početku sezone? Kako se sezona  zahuktava, sve je dalje od prave forme, ali je zato nervoza i nedisciplina (pogotovo obrambena, ako mu se već u napadu ponekad može progledati kroz prste) sve izraženija. A bez pravog, fokusiranog Cara Zadar teško može do pobjede. I zato Car mora pronaći svoj mir, posložiti stvari u glavi, zaigrati čvršće u obrani kako bi i u napadu ponovo dao maksimum.

Mladićima, Baturu, Marčinkviću, Bilanu pa i Ivanovu teško se išta može zamjeriti. Bore se, izgaraju, na najteži mogući način prolaze školu i svi se nadamo da će već sljedeće sezone to znati naplatiti, ali i oscilacije su kod njih sasvim normalna stvar.

Jedan od rijetkih pogodaka struke posljednjih godina, Devan Downey vukao je koliko je mogao, ponekad se stječe dojam kako ga suigrači teško mogu pratiti i razumjeti, a niti on bez pomoći suigrača ne može  sam povući do pobjede. I večeras je pokazao u nekoliko situacija svu svoju košarkašku genijalnost, ali na koncu umor je učinio da je promašio neke šuteve. Umor ga ipak ne opravdava za mizernih 1/6 za tricu i još gorih 3/8 s linije slobodnih bacanja.

Kad izgubiš utakmicu u kojoj imaš 18 osvojenih lopti (2 izgubljene) za razliku od gostiju koji su imali 24 izgubljene (5 osvojenih) znači da  je šut bio katastrofalan. Uz već navedeni s linije bacanja, Zadrani su za dva šutirali 22/46 ili 46%, a za tri 4/21 ili 19%što uz blagi deficit u skoku (29/36) govori o zasluženosti pobjede gostiju.

Mogu se Zadrani vaditi na neujednačen sudački kriterij u prvom poluvremenu (prednjačio Lovšin), ali suđenje nikako nije opravdanje za novi poraz Zadra.

Ukoliko u posljednjih pet kola  Zadrani žele doći do dvije ili tri pobjede koje bi garantirale ostanak, trebaju maksimalno zbiti redove. Pritom mislim na momčad, struku, upravu, navijače i sve kojima je stalo do košarke u Zadru.

Zadranima do kraja slijede dva teška gostovanja, na kojima je realno teško očekivati senzaciju (Krka i Partizan koji se bore za Final Four), a doma dočekuju Cibonu i Hemofarm koji su prebrinuli brige oko ostanka, no pokušat će uhvatiti Europu i stoga neće pasti bez ispaljenog metka. U posljednjem kolu Zadrani gostuju u Širokom Brijegu koji je također već zbrinuo brige oko ostanka.

S moguće (nikako sigurne) dvije domaće pobjede i eventualnom protiv (možda nemotiviranog) Širokog u gostima Zadrani bi bili blizu da osiguraju pretposljednje mjesto budući Zvezda ima dosta težak raspored. Prvo sutra igra doma s Partizanom, a do kraja dočekuje još Olimpiju i Široki, dok gostuje u Vršcu te dvaput u Zagrebu (Cedevita i Zagreb).

Jedino što je sigurno da će bitka biti do posljednje sekunde neizvjesna i svakako  treba pronaći način da se svi unutar i izvan kluba zbiju, motiviraju i da svatko da svoj obol u pronalasku puta spasa. Sad najmanje trebaju međusobna prozivanja i dodatna nervoza, bit će za to dovoljno prigode nakon završetka lige.

U suprotnom vrlo lako možemo očekivati potpuni raspad sistema i ponavljanje scenarija koji se već dogodio košarkaškim sredinama kao što su Šibenik i Split.

Nadajmo se da ipak još ima ulja u svići i da će se na koncu ipak ukazati svjetlo na kraju tunela.