I sa samoga nečistog poda ulice može se dohvatiti nebo, primjerom nam to pokazuje Vinko Gvozdanović, nekadašnji dalmatinski kralj naočala, koji je nakon teškog bankrota dosegao samo dno dna, piše slobodnadalmacija.hr
Odživio je svoje potom kao beskućnik, i onda, nakon godina lutanja i
konačnog pronalaska spasa u vjeri, opet smogao snage za otvaranje novog
dućan u Splitu, a koji će uskoro slijediti i zadarski.
U toj životnoj epizodi Vinku, gradskoj legendi po čije se cvike iz butige na Rivi nekada dolazilo sa svih strana, pomogli su kolege i drugi dobri ljudi koji su uočili njegov trenutak spremnosti za novi početak.
Od bivših optičarskih konkurenata dobio je 500-tinjak naočala, isto
toliko je i sam imao u svojim starim sačuvanim zalihama. Pomogao mu je i
vlasnik malog poslovnog prostora na splitskoj Pisturi, preko puta
Pošte, dao mu je prostor na povjerenje, na koji mjesec, dok posao ne
krene. A krenit će, kaže Vinko, najkasnije u narednu subotu kada će otvoriti
vrata svog dućana, simbolično nazvanog Marija – kuća optike. Osim
naočala u njemu će nuditi i razne slike, umjetničke predmete,
suvenirčiće, i što je najvažnije, puno savjeta iz optičarske struke, ali
i one iz teške životne škole koju je prošao.
– Bio sam visoko gore, a onda sam naglo došao duboko dole. Imao sam osam
dućana, zaposlenike, velike planove, patente koje sam mislio razvijati.
I na kraju su se svi na meni obogatili, a ja bankrotirao. Imao sam
silnu megalomanštinu, plitkost, rastrošnost, oholost, život bez
kontrole.
I naravno da se sve moralo dogoditi tako kako se dogodilo, to mi je bilo
suđeno. Upleli su se onda suci, odvjetnici, osiguravajuća kuća, dugovi,
godine mučnog života koje su mi pokazale točno kakav sam bio.
Dobro su me naučile životu, ali virujte mi, trebalo mi je vremena da shvatim sve, puno sam lutao – kaže Gvozdanović.
U svom lutanju po ulicama utjehu je našao u Bogu, otkrivši i snagu davanja onima koji su imali manje od njega. S preseljenjem u Zadar na ulicama je upoznao slične ljude, beskućnike, alkoholičare, povezali su se u grupu koja će uskoro dobiti obrise Udruge.
Aktivirao ih je na uređenje starog skladišta u kojem su izrađivali razne sitnice, mala umjetnička djela, obnavljali namještaj, vraćali odbačene predmete u život. S njima je osmislio i kazališnu predstavu, a poučen odličnim iskustvima odlučio je s takvim projektom startati i u Splitu.
– Slobodan sam čovjek, konačno, nemam ni lipe duga. Sada očekujem da mi vrate ono što su mi grubo oduzeli, sud treba riješiti tu zadnju novčanu epizodu. Ali znate šta, ne znam koliko para da dobijem nikada više mi neće zavrtiti mozak.
Bit ću mali optičar koji će pomagati ljudima, beskućnicima, alkoholičarima, samohranim majkama, djeci bez roditelja i onima s poteškoćama, ostavljenim trudnicama, bolesnima.
Sve ja znam, smijali su mi se, govorili da sam lud, i kako sam dobro prolupa nakon bankrota, svi su mi okrenuli leđa, trajalo je to. Ali istrpio sam sa smiješkom jer je to tako moralo biti, to je bio moj put prema postajanju pravim, dobrim čovjekom – kaže Vinko Gvozdanović, čiji će se utržak iz nove optike dijeliti na tri djela, a jedan će ići za “Svjetlo”, humanitarnu udrugu koja skrbi od djeci s posebnim potrebama.
Nije sramota pasti, ali je sramota nakon toga prepustiti se, ne stati na noge, ne pokušati opet dostojno živjeti. Vinko se nije želio dati, i zato je zaslužio svu našu podršku. Lanac dobrih djela, kakve je i sam Vinko na ulicama radio, čovjeka na kraju krajeva i čine čovjekom.
