"Svakog se dana sjetim tragedije i pet dugih sati na Kornatu dok smo čekali pomoć. Sjetim se kada nešto idem napraviti pa ne mogu: ili mi ispadne čaša iz ruke, ili olovka, ili mi ispadne žlica kada jedem pa poprskam sve oko sebe i sebe... Onda pošaljem kvragu i Kornate i dan kad sam stupio na njih nogom", kazao je u razgovoru za Večernji list Frane Lučić, jedini koji je preživio kornatsku tragediju.
Uoči treće obljetnice smrti 12 vatrogasaca Frane Lučić otkriva kako se osjeća zaboravljenim od države. Žao mu je, kazao je, što mu premijerka kao jedinom preživjelom vatrogascu nije pomogla da se riješi odštetni zahtjev, već se to mora vući po sudu. Ljutit je i na izjavu odvjetnika Grada Šibenika, koji je kazao da nije bilo nijednog ročišta vezanog uz Franin odštetni zahtjev, a održana su već dva na kojima je bio njegov pomoćnik. Ni on, kao ni ostale obitelji stradalih na Kornatu, ne vjeruje da je eruptivni požar krivac za smrt njegovih 12 prijatelja.
"Još se pitam zašto smo mi toliko čekali?! Ja ne znam koliko je sati čekanje trajalo, pročitao sam u medijima pet sati, ali meni je to trajalo pet dana. Ne znam koliko smo čekali, samo znam da je to bilo previše", kazao je Frane kojega muči i pitanje zašto nisu prevezeni u Split gdje ih je sve spremno čekalo. No, hrabri Frane nastavlja sa svojim životom. Ide na novu operaciju 30. rujna, onda na oporavak u makarskoj Biokovci, pa na studij u Split, gdje će živjeti s bratom.
Đir po gradu 24. svibnja 2012.
