BiatlonFak: U sportu ne bi smjelo biti granica

O uzimanju slovenskog državljanstva i dilemama koje su ga mučile u razgovoru za slovenski Sportal je govorio donedavni hrvatski biatlonac Jakov Fak (23).

Osvajač brončanih medalja na Svjetskom prvenstvu 2009. u Pyeongchangu i ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Vancouveru nakon višemjesečne je sapunice odlučio postati slovenski reprezentativac, a u uvodu je još jednom obrazložio razloge takvog poteza.

- Najviše sam dvojbi imao zbog straha za napredak svoje karijere koja je dosad imala dobar tijek. Htio sam nastaviti raditi u kvalitetnoj sredini, a želja mi je bila, kao i svakom drugom sportašu, nastupati za svoju zemlju. No, treniranje sa slovenskom reprezentacijom, kao u posljednje dvije godine, više nije bilo moguće i zato sam morao napraviti novi korak i početi nastupati za Sloveniju - kazao je Mrkopljanin.

Slovenci i Hrvati imaju čudan odnos, kao da su jedni drugima najdraži neprijatelji. Jeste li se zbog prelaska u Sloveniju bojali optužbi?

- Bilo ih je, ali ne u mojoj sredini. Te granice koje postoje između država postavljaju političari, a u sportu ih ne bi smjelo biti. Ako si sam postavljaš te granice, one ostaju, ali ako ih zanemariš, sve je lakše. Kako treninzi, tako i nastupi za drugu reprezentaciju.

Bi li vam bilo lakše da ste otišli u neku drugu reprezentaciju, na primjer u Njemačku, Austriju ili Norvešku?

- Možda bi bilo. Ne znam kako ljudi razmišljaju, ali ako razmišljaju sportski, onda razumiju moj postupak.

Što je na koncu presudilo?

- Jedna stvar mora biti jasna. Financijski bih u Hrvatskoj prošao bolje. S te bi mi se strane ostanak isplatio. No, Hrvatski biatlonski savez nije ispunio moje uvjete glede trenera i ostatka ekipe. Žao mi je, ali morao sam napraviti taj korak i doći nastupati za Sloveniju.

Jesu li u tom ping-pongu između slovenskog i hrvatskog saveza svi udarci bili čisti, pošteni i korektni?

- Na tim sastancima me nije bilo, ali nadam se da je sve bilo korektno.

Kakva je situacija s ispisnicom iz Hrvatskog biatlonskog saveza?

- Nadam se da neće biti nikakvih problema, da će dogovor biti ispoštovan i da će moja ispisnica biti čim prije u Slovenskom biatlonskom savezu.

Koliko ste treninga propustili zbog prelaska u Sloveniju?

- Uf, puno. Lako je otići na trening, ali razlika je ako ga ne možeš izvesti ni s glavom ni s tijelom. Pripremao sam se, ali to nije to. Pritisak me nije slomio iako mi je teško. Nadam se, međutim, da ću se čim prije moći stopostotno motivirati za treninge i da ću nadoknaditi štetu koja je nastala dosad.

Kako ste se uopće našli u biatlonu koji je u Hrvatskoj marginaliziran?

- U Hrvatskoj je nogomet najpopularniji sport i ako se 90 posto ljudi bavi njime, i ti ćeš. Ali, imao sam sreće da nogomet u mojem mjestu nije toliko razvijen i zato se svi radije bave skijanjem ili skijaškim trčanjem. Godine 2000. je trener došao na ideju da počnem s biatlonom. Koliko znam, nakon raspada Jugoslavije se s biatlonom nastavilo u Sloveniji, ali u Hrvatskoj je on okončan. Toga sporta nije bilo sve do 2000. kad smo ponovno krenuli s njime.