S projekcijom filma „Duhovi Cite Soleil" Callegro je započeo projekt nazvan Art srijedom u sklopu kojeg će se svake srijede u kinu prikazivati jedan ne-mainstream, art film.
Prva projekcija, film „Duhovi Cite Soleil" redatelja Asgera Letha i Miloša Lončarevića je dokumentarac koji govori o životu gangstera u Cite Soleil, Gradu Sunca, slumu glavnog grada Haitija. No, u isto vrijeme to je i igrani film jer je sniman kao akciona drama i ima napetu priču. Ono što ga ipak čini dokumentarcem je činjenica da uloge kriminalaca i gangstera, policajaca i političara igraju oni sami.
Redatelji su osam mjeseci kamerom pratili živote dvojice braće 2Paca i Bilya koji su šefovi bandi u najsiromašnijem mjestu ionako siromašnog Haitija.
Ta karipska država je 1804. izborila svoju neovisnost i postala prva crnačka republika u svijetu, no otad nije imala prosperiteta i stabilnosti. Nakon 200 godina diktature i moćnika 1993. na prvim demokratskim izborima izabran je Jean-Bertrand Aristide, svećenik ponikao iz siromaštva s kojim se moglo poistovjetiti 90 posto Haićana.
No, Aristide se ubrzo pokazao okrutnim i korumpiranim i opozicija mu je prijetila rušenjem, a on je na to odgovorio davanjem oružja i „dozvole za ubijanje" bandama iz Cite Soleil nazvanim Chimeres, Duhovi.
Film prati živote i (ne)djela 2Paca i Bilya te niza sporednih likova od kojih valja izdvojiti francusku humanitarku Lele koja se zaljubi u 2Paca. Uz temeljnu priču, film prati i razvijanje političke situacije u Haitiju i jačanje pobune protiv Aristidea.
Braća, koja su ispočetka stala u predsjednika jer su vjerovali da može napraviti nešto za narod, uviđaju da od toga neće biti ništa no ostaju uz njega jer su okrvavili ruke i boje se odmazde opozicije i pobunjenika.
Dok je Bily tipični gangster, 2Pac se povremeno okreće glazbi i repanju kao bijegu od surove svakodnevice u čemu mu pomaže poznati haićanski glazbenik Wyclef Jean.
Odnosi između braće su daleko od idealnih jer su jedan drugom konkurencija u borbi za prevlast u dijelovima Cite Soleil, a oba dvojici se sviđa i Lele. Tenzije postoje u svakom njihovom susretu, potežu se pištolji, no bratska ljubav uvijek sprječava krvoproliće.
Na kraju Aristide bježi iz zemlje, a nova vlast primorava Chimerese da predaju oružje. Budući da ne znaju za drugačiji život, a razoružani se osjećaju ranjivima braća bježe u Dominikansku republiku gdje ih redatelji i ostavljaju s nešto novca za život.
Na odjavnoj špici saznanaje se da su braća tim novcem kupila oružje i vratila se u Cite Soleil gdje je jedan poginuo, a drugi nestao. Kraj je krajnje potresan jer u jednoj rečenici gledatelj saznaje da su ljudi koje su u stopu pratili sat i pol zapravo mrtvi.
Film gledatelja dovodi u moralnu dilemu jer se radi o dvojici kriminalaca i ubojica koji su u isto vrijeme mladi, simpatični i pozitivni na robinhudovski način. Dvadesetogodišnjaci 2Pac i Bily pričaju o svojim snovima, planovima, tugama i radostima bez ikakve zadrške, a jedini filter između njih i publike je leća kamere koja se krajnje propusna.
Kamera je stalno uz likove, u njihovim domovima, na ulicama i u međusobnim krvavim obračunima. Nema scenarija, statisti su ljudi iz sluma i nema ponavljanja scena, jer kad nekog pogodi metak redatelj ne može reći „rez!", već se sagnuti i pokušati spasiti glavu.
Tijekom filma pogibaju neki od gangstera koji su sporedni likovi u filmu što cijelom projektu daje jezivu dubinu i realnost koja je ostavila traga na redatelju Milošu Lončareviću, što se dalo primijetiti kada je nakon projekcije govorio o nastajanju filma.
"Duhove Cite Soleil" definitivno valja pogledati jer je to jedan od onih filmova koje se teško zaboravlja, a i zato njegova realnost i surovost gledatelja podsjećaju da, u usporedbi s glavnim likovima, zapravo živi u raju na zemlji.
19. Sjajni bal grada Varaždina
