Tko još vjeruje u bajke? Ne znam. Tko još vjeruje da bajke kvare malu djecu? Takvih je oduvijek bilo i još će ih biti. Baš kao što previše slatkiša kvari zube, i bajke mogu iskvariti te male, nevine, tabula rasa umove. Oduvijek je bajka bila bojište gdje su se lomila književno-teoretičarska koplja i kada bi pisala samo o tome, bojim se da bi se kolumna mogla pretvoriti u podulji esej. Zašto pisati o bajkama kada ima puno važnijih Tema, AKTUALNIH problema?
Jer su one uvijek aktualne.
Možda je ključno to što se ovaj puta ne radi o Pepeljugi koja djevojčice uči da je najvažnije bogato se udati, o Trnoružici koja pokazuje kako žena ne bi trebala biti previše znatiželjna jer će se ubosti na vreteno i spavati sve dok je iz poluživota ne probudi - a tko drugi nego Princ!
Pustimo klasike, pođimo malo dalje, recimo u jedno malo mjesto, udaljeno dva kilometra od Vimmberbyja, gradića na jugoistoku Švedske, gdje se 14. studenog 1907. godine u radišnoj, pobožnoj obitelji Samuela Augusta i Hanne Ericsson rodila djevojčica. Ona će postati literarna majka vjerojatno najpoznatijega lika svjetske dječje književnosti, Pipi Duge Čarape.
Njemačka teologinja Eske Wollrad tvrdi: Pipi Duga Čarapa rasistička je knjiga! Sam lik Pipi to nije, no knjiga obiluje kolonijalnim rasističkim stereotipima. ''U knjizi se crna djeca se bacaju u pijesak pred bijelom djecom", kazala je Wollrad i objasnila kako je taj odjeljak preskočila kada je knjigu čitala svojem nećaku koji je crnac.
Bojim se da je teta Eske malo promašila. Njezini navodi apsolutno ''ne drže vodu''. Zapravo, drago mi je što su brojni mediji ovih dana prenijeli njezin stav, jer su nas, ako ništa drugo, ponovo podsjetili na ovo izuzetno književno djelo za koje sam posebno vezana. Usudit ću se kazati da sam puno toga naučila od Pipi i knjigu čitam najmanje jednom godišnje. To je moj vlastiti recept za ravnotežu, zbog toga što ne želim dozvoliti da sve ono što se događa oko mene u meni ubije jednu Pipi. Vidjet ćete zašto.
''Napisala sam sve svoje knjige samo u želji da djeci pružim malo zabave i neobičnih doživljaja. I ja sam kao djevojčica željela biti "glavna", samostalna i jaka, jača od odraslih. Naravno, to je bilo nemoguće. Iz te moje želje, potpuno nesvjesno, nastala je neobična djevojčica Pipi'', rekla je jednom prigodom.
Jedna od najčitanijih dječjih autorica ostavila je iza sebe više od 120 knjiga, koje su prevedene na gotovo 80 jezika. Nije pisala samo dječje knjige već i one za odrasle, no najpoznatiji je svakako roman-bajka ''Pipi Duga Čarapa''(1944.), koji je obilježio svjetsku dječju književnost druge polovice 20. stoljeća.
Avanture male Šveđanke pretočene su i u igrane i crtane filmove, njen lik našao se na poštanskim markicama, a u Kraljevskoj operi u Stockholmu održana je i svjetska premijera baleta ''Pipi Duga Čarapa". Danas Lisbeth Salander, lik kultne Larssonove trilogije, uspoređuju s legendarnom Pipi
Zanimljivo je da je prvi izdavač kojemu je Astrid Lingren ponudila knjigu odbio tiskati rukopis, te da je spisateljica sa svojom Pipi, kad je kasnije ipak ukoričena, najprije bila na zlu glasu - zbog navodnog lošeg pedagoškog utjecaja. Francuski je prijevod tako zbog subverzivnog karaktera djela izdavan u cenzuriranoj verziji sve do 1995. godine. No, iako se isprva nije svidjela ni roditeljima, a ni učiteljima - neobična je djevojčica vrlo skoro postala na radost svoj djeci svijeta. Problem nije bio samo u tome što Pipi živi sama u kući, s majmunom i konjem, nego i zato što ne želi ići u školu i priča o stranim mjestima koje je posjetila s ocem, kapetanom južnih mora. No, Pipi Duga Čarapa vremenom je postala uzor djevojčicama koje traže svoju nezavisnost, a u Švedskoj je ova literarna junakinja odigrala veliku ulogu u emancipaciji žena.
Osim po svome spisateljskom umijeću kojim je osvojila mnoga dječja srca, Astrid Lindgren poznata je i kao aktivistica u borbi za prava djece i prava životinja, i to vrlo uspješna. Naime, švedska je vlada svojoj najdražoj spisateljici za njezin 80. rođendan darovala poboljšan Zakon o zaštiti životinja. Zbog svoga zauzimanja za pravdu i nenasilje Astrid Lindgren je bila smatrana jednim od najvećih moralnih autoriteta u Švedskoj. Spisateljica je mnogima novčano pomagala, a kupila je i dječji dom kod Vimmerbyja. Za svoju je humanost primila mnoga priznanja, među kojima je najpoznatija nagrada ''Right Livelihood Award'', poznata i kao alternativna Nobelova nagrada.
Uostalom, i njezin je lik buntovne djevojčice Pipi autoričin poseban doprinos valu prosvjeda protiv fizičkoga kažnjavanja djece, koji je 30-ih godina prošloga stoljeća zahvatio obrazovanije slojeve švedskoga društva.
Kao spomen na autoricu nezaboravnih dječjih dogodovština, ali i na mnoge druge klasike dječje literature, švedska je vlada, odmah nakon smrti Astrid Lindgren 2002. godine, utemeljila nagradu koja nosi spisateljičino ime. Iznosom od 540.000 eura to je najveća nagrada za književnost pisanu za djecu.
Od 90-ih godina postoji u Vimmerbyju cijela mala četvrt po imenu ''Svijet Astrid Lindgren''. U toj svojevrsnoj švedskoj inačici Disneylanda djeca (ali i odrasli) mogu uživati izvodeći Pipine vratolomije, ali i "nepodopštine" ostalih literarnih junaka Astrid Lindgren. Najoriginalniji dar omiljenoj spisateljici pripremaju švedski republikanci, koji predlažu da se umjesto glave kralja Carla XVI. Gustafa, na kovanici od jedne švedske krune nađu - likovi Astrid Lindgren i njezine Pipi.
Pipi se klimbetala ulicom idući jednom nogom po pločniku, a drugom po rubu ceste. Začas, evo je - vraćala se, ali ovaj put natraške.
- Zašto sam hodala natraške? - upita Pipi. - Pa zar mi možda ne živimo u slobodnoj zemlji? Zar čovjek ne može hodati onako kako želi?
Prva priča o Pipi izazvala je negativne reakcije i dozu kontroverze među konzervativcima, koji su lik buntovne i neovisne djevojčice smatrali lošim primjerom djeci. Ona je ohrabrila djevojčice širom svijeta pokazujući kako uživati u životu i vjerovati u sebe. Mnogo toga učinila je za ravnopravnost spolova.
Pipi je zaista posebna djevojčica. Financijski potpuno neovisna. Zna pucati. Može oploviti sedam mora. Ponekad je bezobrazna, drska i odrasli je smatraju neodgojenom. Može podići konja i najsnažnijeg muškarca na svijetu - Adolfa Moćnog. Pipi je dražesna buntovnica, otvorena uma. Od 1945. pomogla je u oslobađanju djece širom svijeta. U literarnom svijetu Pipi Duge čarape, djeca su slobodna i nesputana pravilima koja im nameću u školi i obitelji. Pipi ne razumije potrebu odraslih da zabranjuju tako dobre stvari kao što je ispijanje gaziranih pića i pretjerivanje u slatkišima. Stoga nije čudno što je priča o anti-autoritetnoj Pipi izazivala negativne reakcije odraslih.
Neki sociolozi slažu se da je ''Pipi kult'' imao prilično loš utjecaj na predškolsku i školsku djecu u Švedskoj. ''Obožavanje lika Pipi Duge čarape sve je okrenulo naopako, u školama, obitelji i općenito, normalnom ponašanju'', piše jedan sociolog.
Možda su kritičari i cenzori shvatili Pipi ipak malo preozbiljno. Djeca znaju da je ono što Pipi radi pogrešno. Baš kao i mnogi drugi popularni likovi dječje književnosti, Pipi je utjecala na dječji način razmišljanja, pa i ponašanja.
Pipi je smiješna dok ruši stupove konvencionalnih ideja o tome kako se djevojčice trebaju ponašati - također se ruga stereotipnim ulogama koje u društvu igraju odrasli, kao i ulogama spolova. Za Pipi je sve moguće, ona nije sputana time što je rođena kao žena. Pipi se ne namjerava pretvoriti u prijateljicu Aniku - poslušnu, tihu, pristojnu i ukalupljenu mladu damu.
Za razliku od mnogih djevojčica (i žena), Pipi je sasvim neopterećena svojim izgledom. Ona sebe ne smatra objektom i žrtvom modne ili kozmetičke industrije. Najvažnije je da se ona sama osjeća ugodno, a ono što će ljudi misliti ili govoriti o njoj, apsolutno je ne zanima. Pa tako nosi dvije različite čarape i goleme cipele.
Kada u izlogu trgovine ugleda reklamni slogan "Patite li zbog svojih pjegica?" Pipi ne može vjerovati da postoje oni koji se kremom žele riješiti pjegica. Ona "nepoželjne mrlje" smatra znakom svoje posebnosti. Uzrujano ulazi u trgovinu, samo kako bi ponosno izjavila kako ona svoje pjegice obožava.
Liberarni utjecaj jedne "alternativke" kao što je Pipi uputio je tihi poziv djevojčicama - onima koje su živjele sasvim drugačije. Najbolji primjer je Anika, Pipina prijateljica, uvijek nježna, pristojna, savršeno odgojena djevojčica poslijeratne Švedske.
Pipin svijet je utopija, jedna neograničena sloboda koja leži na jedinstvenosti njene ličnosti. Ona je originalan i jedinstven lik u svemu što radi i što predstavlja. I upravo tu leži njena neograničena moć, a također, iako to zvuči paradoksalno, i točka njenog obrazovnog utjecaja. Drugim riječima, Pipi pomaže djeci da izgrade i održe svoj vlastiti identitet, svoju osobnost i svoju jedinstvenost.
Astrid Lindgren nije pripadala pokretu feminizma stvarajući Pipi Dugu čarapu, ali njezin lik postao je inspiracija u borbi za spolnu ravnopravnost. Pipi ne dozvoljava da je sputaju lanci tradicionalne ženske društvene uloge, njene odluke, individualnost i nekonformizam osvajaju generacije čitatelja.
