Je, tu je. Naznake postoje. Čekamo ga k'o Godota. Vouuu, vooou, vouooo, ljeto nam se vratilo u grad! Bilo je par vrućih dana, pa opet kiša, pa bura. Ali tu je, ne još kalendarski, ali tu jeeee...
Ne mogu objasniti tu fascinaciju ljetom. Valjda je to ljudima ostaje zbog školskih dana, mora i kupanja. Čitam nekakvu internetsku anketu gdje se pita kako ćete provesti godišnji odmor. Ponuđeni odgovori: dva tjedna na moru, tjedan na moru, doma u lavoru.
Sad se mislim, mi smo na moru, bit će ovo pitanje za one kontinentalce infišane morem. Kad dođu na godišnji, ne izlaze iz kupaćeg što nije baš ni higijenski. Pocrvene ka' rakovi u roku od ure. A razumin ja njih. Jedva skucaju to malo para za odmor na dugo sanjanom moru. Ne bi se ni ja vratila gori blida ka' krpa. 'Ko bi mi virova' da sam na Jadranu bila?!
Samo jedna potpuno marginalna opaska. Nije voda, more je. More! Slano je, plavo, nije za piće. Nije voda! Eto, napokon sam našla prostora da to kažem. More moje plavo, sve pisme svita o tebi već napisane. Osim što si prehranilo brojne ribarske i pomorske obitelji, ohladilo si ljude u sparnim ljetnim mjesecima.
Zavridilo si svaku pismu i svaku odu. A asociraš na ljeto. Jedva sam dočekala. Ovako to izgleda na promjeni sezone. Prvo treba ovu robu šta se više ne nosi, staviti u gornji dio ormara. Kostime, japanke, topiće i suknjice na dohvat ruke. I jednom kad se tako stavi, nema nazad. Makar sivalo i sikire padale, japanke ne idu nazad. Pa ni ovih dana kad je bura zapuhala, japanke ne silaze s nogu.
Osjećam se poput turista. Koji su sezonu kupanja već dobrano otvorili. Njihov godišnji je očito već počeo. A vaš? Gdje ćete provesti godišnji odmor? To naravno podrazumijeva da vam se poslodavac smiluje pa vam odobri koji tjedan. Onda morate dobro razmisliti da vidite možete li si uopće priuštiti. Recesija i to.
Da ne biste godišnji proveli doma u lavoru. Ma nije ni to loša ideja. Raspičite klimu, isključite telefone, televiziju i Internet i izležavate se u kadi. E to je pravi odmor. Jer godišnji pomalo podsjeća na umor, a ne na odmor. Pogotovo ako ste član jedne prosječne hrvatske četveročlane obitelji. Koja se dobro umori prije nego uopće ugleda more. Jer putuje prema obali satima u gužvi uzavrelih automobila po našim milim autocestama. Dok drugi trube, graničari cjepidlače, a vaše paštete i pamidori se kuhaju u portapaku.
Dobrodošli u Hrvatsku, malu zemlju za veliki odmor. Nećemo opet o promidžbi hrvatskog turizma i vlasnici najpoznatije stražnjice u Hrvata. Onu koju je izbacila ona koju ne smijemo više ni imenovati jer ne znamo što je pogodno za njene uši. Ma ima žena i pravo, znate. Samo je izbila fama oko ničega. A tako će biti i ovoga ljeta. Gužve i broj gostiju mjeren istim tim gužvama. Što vam nije možda palo na pamet da nam gužve baš i ne idu na čast? I nisu mjerna jedinica za posjete nego za neučinkovitost. Ali ako raju veseli, tko sam ja da im sudim?
Kako smo mi ovako malo neradnički narod, skloni smo tzv. spajanju vikenda. To je posebno moguće kada državni blagdan pada u utorak ili četvrtak. Pa jednostavno preskočite onaj radni dan između i evo par dana plaćenog odmora. Eto, zakoračili smo u lipanj, a tamo nas čeka par takvih prigoda. Blago nama.
Umjesto da se rukama i nogama borimo da recesiji napokon gledamo u noge, mi se odlučili odmarati na njen račun. Kako nadasve ironično i tako hrvatski. Ako ste uspjeli iskamčiti koji dan ili tjedan odmora, budite zadovoljni. I lijepo se provedite. Znate kako kažu; sve što je lijepo - kratko traje..
