Eto, prošla korizma, došlo proljeće. Nema boljeg vremena za vjenčanje. Naravno, jedan uvjet mora biti ispunjen. Morate imate bolju polovicu. Ili goru. Ili...
Zašto se to tako uopće govori?! Kao pravo žensko, sto i jedan put sam zamišljala svoje vjenčanje. Klasika, reći ćete. Pa je, samo su me ta maštanja dovela do pitanja o kojima bi trebalo ozbiljnije promisliti. Kao prvo, udajete se za čovjeka s kojim ćete, držimo fige, živjeti do kraja života. Što je malo zastrašujuće. Jer vam to do sada nije palo na pamet. Ali sve za pravu ljubav...
Kad savladate sitne prepreke poput tih, tek onda vas očekuje prava ludnica. Kao što je pir... Za sam dan vjenčanja treba puuuno priprema koje će vas doslovno izluditi. Te vjenčanica, te odijelo, te uzvanici. Pa još organiziraj cvijeće, nađi salu, iskopaj bend koji svira sve i svašta, pa se tek onda uredi od glave do pete. A tek vjenčanica...
Imam fobiju od te gomile čipke, volana i šlepa koje se vuče metrima dok vam ljudi staju na njega pa nakon par minuta izgleda kao da ste došli s bojnog polja. I cijelo vrijeme vam se čini, što i nije daleko od istine, da svi samo gledaju kako će vam se vjenčanica raspasti po šavovima jer su sve po modelu - nema veze što ne dišem - pa se više ne možete ni kretati od straha. Vjenčanica po zapovijedi mora biti bijela, bež ili neka takva djevičanska boja. A ja bi najradije rekla k'o vas šiša i protutnjala do oltara u crvenoj. Jer „sigurna" bijela je dosadna, zar ne?
Da ne zaboravim, tko će sve to platiti?! Vjenčanja su prerasla vatrogasne zabave i obiteljska okupljanja i mutirala u događanja po modelu - ajmo praviti veliki pir - ne želimo miksere i setove tanjura - kuverte, kuverte nam dajte... Pa tako i bude. Počnete od nule, pir isplatite plavim kuvertama, a onih par zalutalih miksera i set šalica za kavu otužno stoje u podrumu i poslije dvadeset godina. Možda jednom zatrebaju...
Morate se brinuti i da ne pijete previše, ali ne zbog jetra nego zbog mjehura. Kad već morate tamo gdje i carevi idu pješke, kuma je glavni pomagač u akciji - skidaj - otkopčaj - blago se muškima - oni nemaju ovakvih problema... Kad dođe red na prvi ples, mladoženja već tradicionalno pozeleni od muke, a vi od srama. Kad otplešete prvih par svadbenih koraka, panično dozivate kumu i kuma kojima se izraz lica od - ajme srama, trebali su upisati plesnu školu - brzo promijeni u - ajme srama, zašto mi nismo upisali plesnu školu?
Ako ste se priklonili trendu vjenčanja - moram zvati tetku Maru od strica Mate u drugom koljenu - i ona je mene - onda vas tek čekaju problemi. Rodbina. Tko ih ne bi volio? Pogotovo ako imate puno rodbine koja jedva čeka vaš pir da se lijepo najede i napije, pa poslije komentira kako i nije bilo baš nešto jer je pršut bio malo preslani, a juha bez soli...
Ako ste slavonska nevjesta, onda vam ne gine bar tjedan dana drmeša i rakije. Ako ste naša, prava dalmatinska nevista kao ja, dobro se pripremite jer jednu grešku vam nikad neće oprostiti. Da nestanete na pola pira, to ne bi ni primijetili. Da vam padne luster na glavu, nema veze. Da janjetina ne valja, ne pokazujte im se uopće na oči. Loša janjetina jednako je smrtni grijeh. Ako uspijete izbjeći drevne običaje kao onaj kupovanja mlade ili bacanje jabuke preko krova, smatrajte se feministicom nad feministicama. A to su tek brige koje će proći čim zadnji pijani gost ode, a vi shvatite da vam je cijelo vrijeme snimatelj snimao dupe. Oprostite na izrazu.
Onda vas tek očekuju teže odluke. Kao prvo, uzeti Njegovo prezime ili ostaviti svoje? Ako ostavite svoje, nemate birokratskih problema koji traju mjesecima pa ni sami više ne znate kako se i ako se uopće kako prezivate. Onda vas proglase ludarom od feministice koje se nije sposobna prikloniti tekovinama naše kulture i uzeti Njegovo prezime, a svekrva vas gleda pogledom koji znači - i ja sam ostavila svoju lozu - možeš i ti. Ako uzmete Njegovo, ni onda nije dobro. Onda ste izdali ženski rod pa vas prijateljice gledaju ispod oka, otac žali jer ionako nema muškog nasljednika da nastavi lozu, a onda ga i vi izdate. A to je tek početak...
Ako imate sreće, kao ja, vaš budući muž kuha, pere, usisava i u nekim stvarima je uredniji od vas. On je također odgojen, obožava vas i tlo po kojem hodate, a i zna se svađati kad dođe do toga. Vjerujte mi, to su pravi muškarci. Ako niste živjeli prije braka skupa, možda je vrijeme da se pomolite. On je možda mamina maza i misli da se prljave čarape peru same. Možda još spava s plišanom igračkom ili jednostavno ne može preživjeti bez majčine kuhinje. Ne biste vjerovali, ovo drugo je teže prožvakati. Doslovno.
Ako ikad uspijete skuhati bolji gulaš od onoga Gospođe - hranila sam cijelu ulicu - vi ste u najmanju ruku čudo prirode. Kad smo se već dotakli buduće svojte, oprez. Oni dolaze u paketu, imate duplo više rodbine nego prije. Uzimate muža u dobru i u zlu, a dobijete cijelu njegovu rodbinu. Koja nije uvijek bajna, ali gledajte to s pozitivne strane. Ako imate sreće, to su uglavnom dobri ljudi. Imajte na umu da dobivate cijeli jedan „baka servis" za čuvanje budućih potomaka.
Također, često se nude za skuhati ručak, pričuvati mladunčad ili nešto tako korisno. Za njih ste nevista, kćer koju možda nikad nisu imali i potencijalna majka njihove dugo očekivane unučadi. Također, možda srušite onaj mit o svekrvama i nevistama koji živi već stoljećima. Držimo fige. Da ne bi bilo da samo cure dobivaju svojtu, opće je poznato da punice obožavaju zetove.
Nije mi baš jasno zašto, ali čim prvi put dođe u kuću, nastane opća pomutnja. Vaša majka odmah vadi fini pribor za jelo, a s dna frižidera iskopa švicarsku čokoladu koji vi danima tražite... To su punice, sve za zeta. Vaš otac napokon ima muško društvo za beskrajne rasprave o nogometu i muškim stvarima, a vi se tješite mišlju - bar će mene pustiti na miru...
Kad sve to prevladate, ostaje vam samo nada da postoji vječna ljubav, ali ne kao ona Adama i Eve. Njih je kao rastavila jedna jabuka. Možeš misliti... Nadam se da će za moju bolju/goru polovicu i mene vrijediti - dok nas smrt ne rastavi. A ne jabuka..
