'Ne znam sve detalje o glasovanju, ali sam bez puno objašnjavanja prihvatio odluku Razreda. Nemam potrebe biti razočaran, jer se nisam nametao da postanem dopisni član HAZU, nego su me neki akademici nominirali. Ako u HAZU misle da ne zaslužujem biti dopisni član, i to nakon što su me sami pozvali, ja to prihvaćam. Zapravo, osjećam izvjesno olakšanje,' komentirao je u razgovoru za Jutarnji list Ivan Đikić, odluka Razreda za medicinske znanosti da ne podrži njegovu nominaciju za dopisnog člana HAZU.
Đikić objašnjava kako ga je nekoliko akademika predložilo za dopisnog člana zbog znanstvenih uspjeha u svijetu, nadajući se da će svojim radom i znanjem pomoći i HAZU u promociji znanosti i pokretanju edukacijskih projekata u RH.
'Dvanaest članova HAZU me predložilo kao kandidata Razreda medicinskih znanosti, no kada su me trebali potvrditi za konačni izbor odjednom su neki članovi promijenili mišljenje i glasovali protiv svojih prijašnjih stavova,' rekao je Đikić.
Uspoređujući HAZU sa sličnim svjetskim institucijama Đikić misli da je HAZU pritajena i neaktivna akademija bez javno prezentiranih kvalitetnih programa i prepoznatih rezultata. Većina članova HAZU-a ne pokazuju odlike izvrsnosti, intelektualnog liderstva te građanske odgovornosti koja se od njih očekuje.
'Izgleda da se prihvaćaju samo poslušni i povezani s moćnim lobijima, dok se kvaliteta i međunarodna prepoznatljivost stručnjaka jednostavno ignorira. To je svakako deprimirajuće za mlade znanstvenike koji planiraju mogući povratak u Hrvatsku,' zaključio je Đikić.
Đir po gradu 24. svibnja 2012.
