Deportivo iz La Corune, Hajdukov protivnik u 2. pretkolu Kupa Uefe, relativno je novija pojava na španjolskoj i europskoj sceni.
Ovaj zanimljivi klub je stalan član Primere tek od 1991., ali je u proteklih 17 sezona češće bio prvi vrhu nego u sredini ljestvice. Klub stanuje u La Coruni, u španjolskoj autonomnoj pokrajini Galiciji, u kojoj se govori jezik na pola puta između španjolskog (preciznije kastiljskog) i portugalskog.
Galićani vjerojatno nisu očekivali da će već u drugoj sezoni pod povratka u Primeru njihovi ljubimci voditi trku za naslov protiv Barcelone i Reala. Predvođena Bebetom (29 golova u sezoni), Franom, Claudijem i Miroslavom Đukićem, Deportivo je tek u završnici sezone 1992/93 pao na treće mjesto, samo tri boda iza prvaka Barcelone.
Iduće je godine imao naslov u džepu, vodeći na ljestvici s četiri boda tri kola prije kraja (po pravilu dva boda za pobjedu), no sve je prokockao i čak je u zadnjoj minuti zadnjeg kola protiv Valencije imao jedanaesterac za pobjedu i titulu. No, Đukićev je penal obranio Gonzalez, i dobio bogatu nagradu od – Barcelone!
Prvi je trofej, Kraljev kup, stigao na Riazor 1995. i to protiv Valencije. Naravno, nije moglo biti bez komplikacija. Kod 1-1 finalni je susret prekinut zbog strahovitog pljuska, ali je u naknadno odigranih 10 minuta Deportivo zabio i pobijedio s 2-1. U Superkupu, također je "Superdepor" bio uspješan, svladavši Real Madrid s 3-0 i 2-1.
Nakon još nekoliko solidnih sezona, pod vodstvom Javiera Irurete, Depor je napokon 2000. osvojio i prvenstvo zahvaljujući golovima Makaaya, Paulete i Turu Floresa, uz podršku živahnih veterana Donata i Maura Silve. Naslovu je opet dodan Superkup, na štetu Espanyola, a još je jedna dvostruka kruna osvojena 2002. Tada je u finalu Kraljevog kupa u Madridu Deportivo nadjačao Real s 2-1 i potom porazio i Valenciju za treći Superkup.
Vrlo jaki Depor je 2004. došao nadomak Lige finale prvaka, ali nije iskoristio obećavajućih 0-0 kod Porta, izgubivši na svom terenu s 1-0 iz jedanaesterca. S Deportivom nikad nije dosadno, pa su tu sezonu obilježili i porazi od 8-3 u Monacu i 4-1 u Milanu, ali i veličanstvenih 4-0 u uzvratu protiv Milaneza, zahvaljujući čemu je ostvaren proboj u spomenuti polufinale.
Drugi najveći međunarodnih uspjeh plavo-bijeli su zabilježili 1996., odigravši polufinale Kupa kupova, u kojemu je bolji od njih bio Paris SG s dvaput po 1-0.
Deportivo danas vodi trener Miguel Angle Lotina Oruechebarria, rodom iz Valencije koji je trenersku karijeru započeo 1990. godine, a Deportivo je nedavno preuzeo nakon dolaska iz Sociedada. Momčad im ne vrvi od zvučnih imena, ali su još uvijek moćni. Igraju uglavnom u formaciji 4-2-3-1 ili klasičnim 4-4-2.
Na vratima im je uobičajno Aouate koji je trenutno izvan momčadi tako da bi trebalo očekivati na porti iskusnog Arranzubiju. Obrana je uvijek sa četiri u liniji, centralni braniči su Albert Lopo i argentinski reprezentativac Fabricio Coloccini, a uvijek spreman za uskakanja u igri je i Adrian Lopez Piscu iz podmlatka Deportiva. Od stopera su tu još Pablo Amo i Aythami Artiles. Desno igraju Manuel Pablo i Antonio Barragan, dok je lijevi bočni Filipe Luis.
U sredini terena su glavne poluge defanzivni vezni Sergio i De Guzman, sa desna često dolazi Juan Rodriguez. Iza napadača je najčešće mladi Antonio Tomas, dok je slijeva opasnost Guardado. Na klupi su moćni aduti Angel Latifa, Cristian Hidalgo i Pablo Alvarez.
Napad je popunjen sa čak šestoricom igrača i tu je velika gužva. Nikada se ne zna koji će biti u udarnoj postavi.








































