StudentiDani povijesti: “Mladež antičke grčke”

U sklopu Dana povijesti jučer je dr. sc. Slobodan Čače održao predavanje pod nazivom "Mladež antičke Grčke". Bilo je to prvo predavanje i svojevrsno otvorenje Dana, a da je interes studenata i javnosti bio velik dokazuje prepuna dvorana u koju su se morale donijeti dodatne stolice.

Profesor Čače je predavanje započeo sa izjavom "Mislim da ću neke razočarati sa svojim objašnjenjem uloge mladeži u grčkom društvu" što je izazavalo provalu smijeha kod prisutnih. Život mladog Grka je započinjao priznavanjem od strane oca. Naime, po rođenju dijete bi se stavilo ocu pred noge, a on ga je mogao podignuti i tako priznati, ili ignorirati i tako osuditi na smrt.

Obrazovanje bi započelo u dobi od šest ili sedam godina. Prof. Čače je prisutnima čitao iz povijesnog dokumenta koji nam pruža direktan uvid u školski sustav jednog grčkog polisa. Naime, sačuvan je jedan dokument iz narodne skupštine grada Teosa, a njime se regulira potrošnja 34.000 drahmi koje je nekakav bogataš donirao gradu za unapređenje školstva.

Tako saznajemo koje učitelje su imali mali Grci i koliku su plaću imali učitelji. Prof. Čače je rekao kako se se plaće kretale oko 300 drahmi i kako je to bio popriličan novac s obzirom da su učitelji radili samo dva mjeseca godišnje. Učenici su bili podijeljeni u tri odjeljenja, koja su odgovarala današnjim nižim i višim razredima osnovne škole te srednjoj školi.

Zanimljivo je kako se u dokumentu navode i kaznene klauzule predviđene za svake malverzacije s novcem za školstvo, a kazne su bile jednake onima za krađu od hrama, dakle smrtne. To dovoljno govori koliko su važnosti stari Teoljani pridavali školstvu.

Posebna priča je bio odgoj dječaka u vojnički organiziranoj Sparti. Mušku djecu bi po navršetku sedme godine života odvajali od majke i slali u kampove za obuku i obrazovanje. Tamo bi ih čeličili slabom odjećom i hranom, te poticali na krađu, no ako bi ih uhvatili učenici bi bili strogo kažnjeni. Među učenicima je potican esprite d'cor i povezivanje u grupe u kojima su Spartanci ostajali do kraja života.

U takvim školama bi mladi Spartanci, pod uvjetom da su preživjeli osnovnu obuku, ostajali do svoje 20 godine kada bi prešli u škole za pravu vojnu obuku. Tu bi vježbali borbu u falangi, rukovanje oružjem i sve ostale ratničke vještine. Mladići od 20 do 30 godina su činili udarnu snagu spartanske vojske i upravo među tom populacijom je bilo najviše gubitaka u ratovima.

Spartanski odgoj mladeži je toj grčkoj državi osiguravao najbolji vojni stroj toga doba i mnogi konzervativniji grčki pisci su često izražavali divljenje prema spartanskom obrazovanju. Usporkos mišljenju da je školovanje mladih Spartanaca bilo usmjereno samo na vojničke vještine, nova istraživanja pokazuju kako su oni imali i klasično obrazovanje poput ostalih Grka.

U drugom velikom grčkom polisu, Ateni, postojalo je ograničenje broja djece koju može podučavati jedan učitelj, nešto što naš obrazovni sustav ne poznaje ni danas. Školarina se plaćala mjesečno, tako da je bilo slučajeva kada škrti roditelji nisu htjeli plaćati školarinu u mjesecima koji si imali jako puno blagdana.

Atenski mladići bi sa 20 godina dobili status efeba i počelo bi njihova obuka u streljaštvu, oružju i rukaovanju katapultom. Tada bi bili uključeni u stražarsku službu i vatrogasnu tako da je grad štedio puno novaca na tim "dobrovoljcima".

Veliki problemu grčkoj su bili mlađi sinovi. Naime, samo bi najstariji sin naslijedio očevinu. Dakle postojao je velik broj mlađih sinova koji su bili obrazovani, vojno obučeni i neriješenog statusa. No, grčki polisi su se viška testosterona riješavali kolonizacijom. Sve te mladiće bi pokrcali na brodove i slali ih da osnivaju nove gradove.

Na kraju predavanja, profesor Čače je istaknuo kako se o nekakvim pokretima mladih ne može biti govora iz razloga što je život mladog Grka bio uglavnom određen i uređen od strane grada, tako da nije bilo vremena za ništa izvan sistema.

Nakon profesora Čače, dr.sc. Anamarija Kurilić je održala predavanje pod nazivom "Mladi u javnom životu Rima".