Virtualni ratCenzura društvenih mreža uskoro realnost

Zapadni političari pred izazovom “kineskog načina” Internetski prevrat od samih svojih početaka izaziva rasprave o njegovim naprednim, a zatim i o njegovim štetočinskim mogućnostima, prenosi slobodnadalmacija.hr

Posljednjih godina i, osobito, mjeseci na Zapadu su se uglavnom hvalili učinci interneta i društvenih mreža za pokretanje protuvladinih prosvjeda - dok je vrilo samo na Bliskom istoku. Sada kad su se nezadovoljstvo i nasilje razlili i zapadnim ulicama – posebno u Norveškoj i Velikoj Britaniji – političari pokazuju iznimno zanimanje za mogućnosti uvođenja ovakve ili onakve cenzure nepoćudnih sadržaja na mreži.

Riječ je zapravo o pravom pravcatom “virtualnom ratu“, u kojem se međusobno suprotstavljaju dobri poznavatelji kibernetskog prostora. Primijećeno je, recimo, da londonsko prosvjedničko nasilje mjestimice uopće nije bilo “slijepo”, već su pljačkane i prodavaonice s najnovijom informatičkom robom. Osim toga, organizatori prosvjeda i nasilja tijekom njih vodili su računa o tome da se ne izlažu, recimo, korištenju uočljivijih platforma kao što su Facebook i Twitter, već su za slanje poruka odabirali neupadljiviji BlackBerry.

Uočeno je i ovom prilikom da zapadni političari – kad im voda uđe u uši – lako i brzo zaboravljaju demokratska pravila o slobodi izražavanja. Tako je, recimo, predsjednik britanske vlade David Cameron zatražio od tvorca BlackBerryja, tvrtke “Research in Motion“, da zaustavi pružanje svojih usluga, kako bi se onemogućilo širenje uličnog nasilja preko ove mobitelske e-pošte. Londonska zbivanja, ali i norveški masakr, navode i druge europske političare – i njihove šefove policija – da dovedu u pitanje i samo načelo bezimenosti na mreži.

Poznavatelji prilika upozoravaju pak na opasnosti od ovakvih političara i policajaca, “brzih na obaraču”. Naime, tvrde neki od njih, “državne vlasti već raspolažu s više mogućnosti i ovlasti nego što je to zdravo”. Među ostalim, na raspolaganju su im svakovrsne tehnologije za prepoznavanje uličnih prijestupnika – njihovom usporedbom s raspoloživim snimkama u vlastitim pismohranama, ali i na mreži.

Ovdje se često ističe i jedna posebna strana problema – naime, neke manje, srednje, veće i najveće zemlje, koje se ne mogu baš pohvaliti demokracijom u virtualnom prostoru, pažljivo prate kako europske i američke vlasti reagiraju na mrežne izazove, kako bi njihovim nasrtajima na slobodu izričaja opravdali vlastite. Već su, naime, iz Kine stigla upozorenja da su se londonski neredi mogli izbjeći da su korištena njihova – nota bene, komunistička – iskustva s nadzorom nad onim što se zbiva na mreži.

Kinezi su, recimo, 2009. godine zbog muslimanske pobune u području Xingjianga jednostavno na deset mjeseci ovoj regiji isključili internet. Dublji uvidi u cenzuru na mreži – svejedno jesu li obrazloženi pitanjima javnog reda i mira ili pak obrane autorskih prava – pokazuju da su mnoge zapadne vlade već dobrano zaglibile u demokratski vrlo dvojbenu praksu. Kina, naime, u nekim stvarima može biti uzor, ali u odnosu prema slobodi mišljenja, doista ne može.

slobodnadalmacija.hr/ezadar