Mladi kubanski pisac Carlos A. Aguilera, sinoć je u Gradskoj knjižnici Zadar, u Multimedijalnoj dvorani u kojoj se tražila sjedalica više, predstavio svoju knjigu "Kinamašina" u izdanju Profila.
U Zadru će boravti mjesec dana u sklopu projekta Rezidencija za gostujuće pisce u Zadru. Svoju knjigu autor je predstavio s hispanistima sa Sveučilišta u Zadru Ivanom Lončar, Nikolom Vuletićem i Majom Zovko.
Iako je bio najavljen i dolazak Romana Simića-Bodrožića, on se ispričao budući da su ga spriječile zdravstvene smetnje, ali i nedostatak vremena, budući da su u ovo blagdansko vrijeme u Profilu zatrpani poslom.
Aguilerinu biografiju predstavila je Maja Zovko, koja je nedavno u Madridu obranila doktorat iz španjolske književnosti. Carlos Aguilera je s Kube otišao prije pet godina, nakon intervencije državnih cenzora u političko-književnom časopisu, kojemu je bio glavni urednik.
Pripadao je skupini pisaca nezadovoljnih stanjem u državi, a pogotovo na kulturnoj sceni pa su pokrenuli časopis usprkos činjenici što ga režim ne podupire. Kada su kubanske vlasti zabranile ovo glasilo, Aguilera je na poziv njemačkog PEN-a napustio Kubu i prihvatio stipendiju za mlade pisce čiji rad ne odobravaju državne vlasti.
Naime, u njegovoj rodnoj zemlji još uvijek je na snazi tzv. zakon o zatvorenim ustima, koji svakom kritičaru Fidela Castra i komunističkog režima, čak i u inozemstvu, 'jamči' i do deset godina zatvora.
Aguilera je ulomke iz 'Kinamašine' čitao pred zadarskom publikom, dok je istovremeno na projektoru prikazivan prijevod tako da su i oni koji ne znaju ni riječi španjolskog jezika imali priliku upoznati sadržaj knjige koja govori o totalitarizamu, životu pod budnim okom i stalnom prijetnjom kazne za svakog neistomišljenika. Iako mu je majka podrijetlom Kineskinja, Aguilera u Kini nikada nije bio, no ovu je državu (možda uz Kubu i najbolji primjer komunističkog totalitarizma) opisao kao mjesto svojih nada, želja, strahova, predrasuda, a istovremeno i kao ruglo demokracije koja postoji samo na papiru i koja je u zbilji ništa drugo nego diktatura.
Carlos Aquilera sada živi u Dresdenu, u Njemačkoj, i radi kao suradnik brojnih novina i magazina poput Miami Heralda i Frankfurter Rundschaua. Njegova djela su prevođena na više jezika, a objavio je "Retrato de A. Hooper y su esposa" (1996.), "Das Kapital" (1997.), "Teoria del alma china" (2006.). Urednik je antologije kubanske kratke priče "Pobuna bolesnih" (2005) i "Kinamašine" (obje su u Hrvatskoj objavljene ove godine)
Vezano uz projekt Rezidencija za gostujuće pisce u Zadru, spomenimo da je prošlogodišnji gost bio talijanski pisac Tiziano Scarpa. Naime, svaki pisac koji u sklopu ovog projekta boravi mjesec dana u Zadru, ima zadatak o njemu nešto i napisati, a kako smo sinoć saznali od knjižničara Mladena Masara, Scarpa će uskoro objaviti svoju poeziju o Zadru. Što će o našem gradu i njegovim ljudima napisati Aquilera, tek ćemo čitati.
HNK: Godišnji koncert Glazbene škole “Blagoje Bersa”
