U sklopu projekta Artikultura, u subotu je u Kinu Pobjeda Teatro Verdi ugostio 'Dada Jihad', skupinu pod vodstvom zagrebačkog redatelja Maria Kovača.
Poznato je da svaki projekt u kojem sudjeluje ovaj osebujni umjetnik nosi predznak pomaknute originalnosti, a tako je i u slučaju 'Dade Jihada'.
Ekipu 'Dade Jihada' ne čine stalni članovi - okupljaju se ad hoc - a do sada su izdali jedan službeni nosač zvuka 'Ilegalni softver' za izdavačku kuću Ego Boo Bits u sklopu multimedijalnog instituta MAMA. Nastupali su na Europskim festivalima prateći 'Oklopnjaču Potemkin', 'Kabinet Dr. Caligarija', 'Metropolis' i druge.
Osnova grupe okupljene u 'Dadi Jihadu' jest glazena pratnja projekcije nijemog filma, u ovom slučaju kultnih 'Oklopnjača Potemkin' i 'Velika pljačka vlaka'.
No, ono što gradi 'Dadin' soundtrack su tzv. neinstrumenti - odnosno neuobičajen instrumentarij kojega čine elektroničke, analogne i akustične naprave, rijetko i nikako korištene u glazbene svrhe.
Mnogi od zvukova što prate nijeme filmove slušatelja(gledatelja) dovode u nedoumicu - radi li se o ljudskim pokretima, glasovima, kućanskim aparatima, radio-valovima - ostaje nejasno, ali modus na koji audio elementi prate prizore na filmskom platnu sasvim su prikladni, nerijetko u potpunosti stopljeni u skladnu cjelinu.
Isprekidana elektronska glazba poprilično uznemirujuće djeluje na slušatelja, osobito u kombinaciji s dinamičnim masovnim scenama.
Kako naglašavaju članovi grupe, njihova ambicija nije puka zamjena originalnog materijala, već određena nadopuna u okviru socijalne i društvene angažiranosti eksperimenta.
Time se 'Dada Jihad' okreće svojevrsnom meta-teatru, nastojeći se približiti ideji totalnog teatra; one vrste koju su zamišljali umjetnici avangarde početkom prošlog stoljeća.
Malobrojna publika koja je došla na ovaj neodadaistički nastup svakako je doživjela nešto sasvim neobično i originalno.
Predstava “Etšilazak” Teatra Verrdi
